Kolumne

Bilo jednom u Banjaluci

Nekada davno Banjaluku je vodio mladi gradonačelnik Draško Stanivuković, koji je narodu obećao pravdu i poštenje, transparentno zapošljavanje i trošenje javnog novca.

Bilo jednom u Banjaluci
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Definitivno početak Draškovog gradonačelnikovanja zvuči kao bajka, ali vrijeme je praznika i zašto da ne vjerujemo u bajke?!

Ovdje su ljudi toliko ubijeni u pojam, okruženi korupcijom i kriminalom, da za drugo i ne znaju, niti misle da se funkcioneri mogu i trebaju drugačije ponašati. Zbog političara, i u svakodnevnom životu postalo je normalno zaobilaziti pravila. Ko još danas radi pošteno taj nije daleko dogurao.

Stranačko zapošljavanje, namještanje tendera, ja tebi funkciju – ti zažmuri oči na prljave poslove… Toga u Banjaluci više ne bi trebalo da bude. Prava utopija, zvuči potpuno naivno i dječije, pa ipak bolje da vam kažu kako ste utopista, nego kriminalac. 

Čim je sjeo u fotelju gradonačelnika, Stanivuković je popisao službena vozila, zabranio dalje vozikanje u privatne svrhe. Narednih dana očekujemo i javni spisak zaposlenih u Gradskoj upravi; konačno bi trebalo da saznamo koliko je radnika u administraciji, koliko ih je zaista potrebno, koliko njih sjedi na jednoj stolici i prima platu iz budžeta.

Pročitajte još

Ovo su konkretni koraci u samo nekoliko sati, i jedino što sa svojim ovlaštenjima gradonačelnik i može. Može da nam predoči istinu, šta se to zbivalo svih ovih godina iza zatvorenih vrata, šta to kriju gradska preduzeća, jer skupštinsku podršku za druge zamisli i nema. Toga je i sam svjestan, i na tome će vjerovatno i graditi svoju četvorogodišnju poziciju.

Ruku na srce, nije Stanivuković ni obećao megalomanske projekte, izuzev gradske bolnice, već da će “tirjanstvu stati nogom za vrat”. Konkretno što narod očekuje od njega su besplatni udžbenici i prevoz za penzionere. To su mu zapamtili i drže ga za riječ.

Čini se tako mizernim u odnosu na nove ulice, mostove, igrališta, koje su dobili u Radojičićevom mandatu. Radojičić jeste puno radio, četiri godine, takoreći, nije odmorio. Ali šta je radio – gradio tamo gdje nije bilo hitno, izmišljao nove projekte, a stare probleme zaobilazio, bojažljivo ćutao kada se očekivala njegova reakcija. Htio je da uđe u istoriju kao novi ban, koji je promijenio centar grada i Banjaluci podario moderne građevine.

Možda se u istoriju može ući i na druga vrata.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije