On je, među kolege, prijatelje, komšije, pa i ljude koje je slučajno sretao, unosio, uvijek tako potrebnu vedrinu, isticao se pošalicom, prepoznavao po osmjehu, po ljepšoj strani života.
Milutin Stajčić, porijeklom iz potkozarskog sela Grbavci, rođen je zapravo u Njemačkoj, u nacističkom logoru gdje su njegovi roditelji dospjeli poslije kozarske ofanzive. Kući se vratio, kao i svi njegovi, nakon završetka Drugog svjetskog rata.
– Ja sam prvu godinu života proveo u logoru, od rođenja 1. jula 1944. godine pa do prvog rođendana – često je, među kolegama na poslu govorio Milutin.
Sve godine poslije posvetio je muzici. Odrastao je u Domu ratne siročadi „Lepa Radić“, gdje je u sebi prepoznao sklonost ka muzici.
Završio je Muzičku školu pedagoškog smjera, svirao nekoliko duvačkih instrumenata a najradije trubu.
Poslije kratkog perioda u školi, Milutin je gotovo cijeli radni vijek proveo uređujući muzički program Radio Gradiške.
Bio je prepoznatljiv i po popularnim muzičkim emisijama koje je vodio u radio programu.
– Muzika je moj svijet i moj život. Moje djetinjstvo bilo je suviše tužno i nesrećno. Zato sam se trudio da godine poslije toga, na koje sam mogao uticati, učinim ljepšim, vedrinjim i srećnijim – govorio je Milutin, uvijek raspoložen za pomoć drugima, za humane akcije, posebno je volio najmlađe, svoju unuku Anju kao i djecu svojih kolega.
Nastojao je da za njih, povodom praznika ili nekim drugim povodom, priredi zabavu, sa njima se proveseli, našali, da im uruči kakav poklon ili darak, budeći, bar u krajičku duše i svoga sjećanja, potisnute dane i godine siromašnog, ratom osakaćenog djetinjstva.
Milutin Stajčić preminuo je u gradiškoj bolnici, rano jutros a biće sahranjen u srijedu, 9. marta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu