Sudbine

"Ništa nije kako mislimo da jeste“ Pjevač na samrti ujne saznao da IMA ROĐENOG BRATA, upoznao ga sa 53 godine, a onda ostao bez njega zauvijek

Oliver Roland osvojio je srce publike tokom prošle sezone takmičenja „Nikad nije kasno“, a njegova životna priča i činjenica da je rođenog brata upoznao sa 53 godine mnogima je natjerala suze na oči.

Oliver Roland
FOTO: GRAND PARADA/YOUTUBE/SCREENSHOT

Pjevač je brata video samo jednom jer se sticajem okolnosti razbolio i preminuo, a sada je u razgovoru za Grand otkrio sve detalje bolne sudbine zbog koje je snimio i pjesmu koju je nedavno promovisao na Grand televiziji.

Ovo je moja životna pjesma jer pjeva o mom pokojnom bratu i mojoj pokojnoj majci. Vidjeli su se tog trenutka samo kada ga je rodila. Uzeli su ga na porođaju i više nikad se nisu vidjeli. To je ta moja priča. Upoznao sam ga kada sam imao 53 godine, jednom smo se samo sreli. Poslije je i on preminuo. Priča je tužna i teška, ali pokušao sam da napravim neku pesmu koja neće da bude baš patetična i da promovišem ljubav. Da kažem da u životu ništa nije onako kako mislimo da jeste. Dođeš u neke godine i misliš da sve znaš, a u stvari ne znaš ništa. Tek onda saznaješ neke stvari – rekao je Oliver.

Pjevač je opisao i kako je izgledao sam trenutak kada je saznao da ima brata.

-Osjećao sam se kao da me je neko polio kofom ledene vode. Ujna mi je rekla, naglasivši da želi da mi kaže nešto prije nego što umre s obzirom da su svi stari, i ispričala mi cijelu priču – otkrio je učesnik prošle sezone popularnog muzičkog šoua.

Srce mu je zaigralo kada je najzad došlo do susreta između dva brata, a Oliver je opisao detaljno kako je to i izgledalo.

– On je meni prišao, čekao me je u centru jednog mjesta pored Leskovca. Prilazim i vidim bukvalno sebe sa jedno 20 kilograma manje. Prilazi mi, vidim majčine oči, taj njen pogled. On mi kaže „Ja sam Nebojša, tvoj brat“, a ja kažem: „Brate, vidim da si moj“ i onako se zagrlimo i stisnemo. Bilo je jako emotivno. Eto, vidjeli smo se taj put, i sutradan smo se malo družili. Dogovorili smo se da se družimo još, kao i da ga odvedem a majčin grob, ali desilo se da se u međuvremenu i on razbolio i da je umro. Ali ostala je eto pjesma i to mi je baš nešto što sam morao iz sebe da izbacim. Ako prođe, prošla je, ako ne, opet lijepo. Ja sam svoje odradio u čast majci i bratu, za njihovu dušu, a i da sebi olakšam – ispričao je Oliver.

Pjevač je objasnio i kako je uopšte došlo do situacije da za rođenog brata starijeg tri godine toliko dugo nije ni znao, prenosi Grand.

– Majka je imala 17 godina i imala momka, voljeli su se i ona je ostala u drugom stanju. Momak kad je čuo pobjegao je, a ona nije znala šta da radi. Ćutale je i ćutala dok nije narastao stomak, a kada se to desilo nije više ništa moglo da se uradi nego je morala da rodi. E onda familija kakva je, muški su svi bili desetkovani u Drugom svetskom ratu, ostale su samo strine, ujne, babe i onda da ne bude sramota u kraju držali su je zatvorenu, a kada se porodila naterali su je da potpiše da se odriče djeteta i dali su ga na usvajanje – ispričao je Oliver.

Sudbina je htjela da je Oliverov brat saznao još odavno ko mu je majka, ali da po Oliverovim riječima po svemu sudeći nije želio da uđe u njihov život.

– On je sa 20 godina kada je pošao u vojsku saznao da je usvojen i potom ko mu je majka. Onda je sve saznao o nama i dolazio je u Zemun blizu gdje mi živimo, čak je tu i služio vojsku. Tako se sve to poklopilo da je bilo kao da dragi Bog gleda odozgo i samo sastavlja kockice. Međutim on nije htio majci da kvari, jer mi stvarno nismo znali. Ne znam ni da li je moj pokojni otac uopšte znao za to. Familija je ćutala i evo tek su mi rekli kada su svi umrli – naglasio je pevač.

Uprkos tužnoj sudbini Oliver je priznao i da nije bio ljut što za brata nije saznao ranije.

– Nikome ne zamjeram, ni na koga se ne ljutim ali mi je jednostavno malo žao što zbog nečije sujete… Rodilo se dijete, pa to je nešto najljepše a svijetu što može da se desi. Znači ljubav, dijete, nije se rodilo ne znam šta. On je vjerovatno imao lijep život sa tim roditeljima koji su ga usvojili ali ipak kada znate da vam to nisu roditelji uvijek imate želju da upoznate biološku majku i oca. Tako da je on u principu bio nesrećan. Rekao mi je da kada mi dođem u Leskovac, sjedimo sa jedne strane ulice u dvorištu kuće kod familije, a on nas posmatra iz daleka. I pati – dodao je Oliver.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu