Za Petrom i njegovim poginulim kolegama od petka žali cijela Srbija. Od njih se opraštaju prijatelji, porodica, kolege, građani, nema osobe koju nije dirnula nesreća koja je ih je zadesila na radnom mjestu.
Petrove prijatelji i kolege sa fakulteta ne skrivaju bol koju su osjetili zbog gubitka mladog čovjeka, o kome govore samo biranim, najljepšim riječima.
– Svi smo mi bili ovakvi i onakvi, a taj čovjek je bio duša, neizmjerno dobar, nesebičan i uvijek pozitivan, ko se družio sa njim to jako dobro zna. Nije ga sreća pratila dok smo se družili, ali je uvijek bio vedar – riječi su jedne od njegovih koleginica sa Fakulteta pedagoških nauka, čiji je student bio stradali mladić:
“Život je surov, uvijek prvo odlaze najbolji.”
Jedan za drugim nizali su se komentari i poruke o njegovoj dobroti i vedrini.
– Najbolji si bio među nama. Boreći se za porodicu izgubio si svoj mladi život. Putuj, Pero, ionako te nije držalo mjesto, a ovo mjesto i nije bilo za tebe – piše u objavi sa slikom nasmijanog Petra, koji je radio u rudniku da bi obezbijedio porodicu, iako je po obrazovanju bio učitelj.
– Bože, ne mogu da vjerujem! Bog uzima dobre ljude, takvi i nisu odavo za ovaj prljavi svijet – napisala je jedna koleginica, a drugi su se nadovezali:
– Svako ko ga je poznavao, zna koliko je bio dobar, a nije imao lak život, Nećemo te zaboraviti, Pero!
Bol, tuga, šok i neverica, to su riječi kojima opisuju saznanje da je Petar stradao.
– Tuga da ne može biti veća; Jedan od najboljih ljudi koje sam znala i sa kojima sam se družila s fakulteta. Čitam i idalje ne mogu da vjerujem, ovo je veliki šok – riječi su njegovih kolega.
Kolege sa fakutleteta, sadašnji studenti, oni sa kojima se družio dok je živio u studentskom domu organizovali su se za pomoć Petrovoj porodici, supruzi i djeci.
– Da im već pomognemo novčano, kad već ne možemo drugačije – pisalo je u poruci poziva na pomoć, kome se za kratko vreme odazvalo preko 100 njih.
Petar je, kako kažu njegovi prijatelji, učionicu zamijenio rudnikom i on je postao njegov grob.
Petar je bio student Fakultet pedagoških nauka u Jagodini, svoju životnu misiju je vidio u obrazovanju djece, ali je život za njega imao drugačiji plan.
– Bio je moj mlađi kolega učitelj. Nije našao posao u struci – sa tugom navodi Petrov kolega i dodaje da ima potrebu to da ispriča i da njegova priča čuje, jer Petru nije bilo mjesto u rudniku u koji je bio prinuđen da ide kako bi obezbijedio porodicu:
– Njemu mjesto nije bilo u rudniku, njemu je mjesto bilo u učionici. Njemu mjesto nije trebalo biti u jami iz koje je “hljeb kući donosio“… Njemu je mjesto sada trebalo da bude pored njegove djece.
Petar i sedmorica njegovih kolega, Darko Zlatković (43), Nenad Trivunac (37), Radovan Grujić (47), Branko Čokorilo (56), Branislav Zlatanović (55), Bratislav Živković (59) i Bojan Stajić (34) tragično su izgubili život juče oko 4 sata ujutru, kada su se u oknu rudnika “Soko” ugušili od posljedica curenja metana, ostaviši za sobom neutješne porodice i dvanaestoro djece.
Zbog njihove smrti danas je u Aleksincu, Sokobanji i Trgovištu proglašen dan žalosti, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu