AMERIKA I KINA NA NOVOM FRONTU Kriza u Ormuskom moreuzu raspiruje spor oko Panamskog kanala

Sjedinjene Američke Države (SAD) upozorile su da bi rastući kineski uticaj na kanal mogao da ugrozi svjetsku trgovinu i bezbjednost.

Peking je odbacio te tvrdnje, optužujući Vašington da ih koristi kao izgovor za pojačavanje kontrole nad plovnim putem.

Zatečena između dvije supersile, Panama je ponovila da ima suverenitet nad kanalom i insistirala na njegovoj trajnoj neutralnosti.

Šta je Panamski kanal i kako funkcioniše

Panamski kanal je vještački plovni put dug oko 80 kilometara koji povezuje Atlantski i Tihi okean preko Panamske prevlake.

Omogućavajući brodovima da izbjegnu dugo putovanje oko Rta Horn, na južnom kraju Južne Amerike, kanal značajno skraćuje vrijeme putovanja i smanjuje troškove transporta.

Brodovi plaćaju tranzitne takse na osnovu faktora kao što su veličina, tip broda i teret.

Egipatski Suecki kanal koristi sličan sistem zasnovan na taksama.

Kanal koristi sistem prevodnica da džinovskim „liftovima“ podigne brodove iznad nivoa mora do nivoa jezera Gatun, prije nego što ih spusti nazad na suprotnoj strani. Svaki tranzit zahtijeva milione galona slatke vode iz jezera Gatun i obližnjih rezervoara. Zbog zavisnosti od slatke vode, kanal ostaje izuzetno ranjiv na sušu.

Kada opadne nivo vode, vlasti mogu da ograniče maksimalni teret brodova, primoravajući ih da prevoze manje tereta i smanjujući ukupni kapacitet rute.

Zašto je saobraćaj kroz kanal povećan

Ukupan broj prolazaka brodova kroz Panamski kanal povećao se krajem maja za osam odsto u odnosu na prethodnu godinu, dostigavši dnevni prosjek od 38 brodova, što je blizu maksimalnog kapaciteta plovnog puta, prema Baltičkom i međunarodnom pomorskom savjetu (BIMCO), najvećem svjetskom brodarskom udruženju.

Tokom pet sedmica nakon izbijanja rata u Iranu, broj tranzita porastao je za 16 odsto u poređenju sa istim periodom prethodne godine, dodao je BIMCO.

Kako je sukob otežavao brodski saobraćaj kroz Ormuski moreuz, rutom kojom prolazi oko petine svjetske trgovine naftom, kupci su sve više počeli da nabavljaju sirovu naftu i naftne derivate od dobavljača iz Meksičkog zaliva.

Mnogi od tih tereta putuju između Atlantskog i Tihog basena preko Panamskog kanala, povećavajući potražnju za terminima za tranzit.

Ovaj skok u saobraćaju doveo je do dužeg čekanja, velike konkurencije za rezervacije i rekordnih premija za prioritetni prolaz. Neki operateri navodno plaćaju milione dolara na aukcijama kako bi osigurali brži prolaz.

– Panama nije količinsko usko grlo kao što je to Ormuz – kaže Orlando Džej Perez, profesor političkih nauka sa Univerziteta Sjeverni Teksas u Dalasu.

– Ono što ona nosi je drugačije vrste – oko pet odsto svjetske pomorske trgovine, ali blizu 40 odsto američkog kontejnerskog saobraćaja. Ormuz je energetsko usko grlo. Panama je usko grlo lanca snabdijevanja za jednu dominantnu ekonomiju. Oba su veoma važna.

Kanal se suočava i sa sve većim ekološkim ograničenjima.

Nivo vode u jezeru Gatun ostaje ispod istorijskog prosjeka, zbog čega je Uprava Panamskog kanala uvela ograničenja.

Zvaničnici su situaciju povezali sa smanjenom količinom padavina izazvanom širim klimatskim promjenama, među kojima su i vremenski uslovi povezani sa fenomenom El Ninjo.

Ograničenja su podsjetila na tešku sušu iz 2023. godine, kada je smanjenje broja brodova izazvalo duge redove i poremetilo lance snabdijevanja.

Analitičari upozoravaju da bi dalji pad nivoa vode ponovo mogao da ugrozi saobraćaj i izvrši dodatni pritisak na svjetsku trgovinu.

Šta kaže istorija kanala

Nakon što je izgradila kanal početkom 20. vijeka, Amerika je kontrolisala njega i okolnu Kanalsku zonu sve dok sporazum Torihos-Karter iz 1977. godine, dogovoren pod američkim predsjednikom Džimijem Karterom, nije postavio rokove za prebacivanje kontrole Panami.

Predaja je završena 31. decembra 1999. godine.

Danas Uprava Panamskog kanala upravlja plovnim putem na osnovu sporazuma koji garantuju njegovu neutralnost i pristup međunarodnom brodskom saobraćaju.

Zbog čega Kina brine Ameriku

Suština spora je manje u vlasništvu, a više u uticaju.

Decenijama je hongkonška kompanija CK Hačinson, preko ogranka Panama Ports, upravljala lukama Balboa i Kristobal, na pacifičkom i atlantskom ulazu u kanal, na osnovu sporazuma o koncesiji sa Panamom.

Iako ni kompanija ni Kina nisu imale nikakvu ulogu u upravljanju samim kanalom, američki zvaničnici sve više izražavaju zabrinutost zbog kineskog prisustva u blizini plovnog puta, posebno u lukama, logistici i saobraćajnoj infrastrukturi.

Napetosti su dodatno porasle nakon što je panamski Vrhovni sud početkom ove godine proglasio pravni okvir za lučke koncesije CK Hačinsona neustavnim.

– Vašington vidi lučke operatere povezane sa Kinom kao strateško uporište blizu imovine koju je nekada kontrolisao, dok Peking vidi Panamu kao državicu na koju se vrši pritisak da poništi legitiman ugovor – kaže Perez, dodajući da je sada na probi neutralnost kanala.

Međutim, Horhe Hajn, počasni profesor na Institutu za međunarodne studije Univerziteta u Čileu, naziva spor „potpuno iracionalnim“, ističući da učešće CK Hačinsona u radu kanala korijene vuče još od 1997. godine, mnogo prije povratka Hong Konga pod kineski suverenitet.

– Oni samo upravljaju kontejnerima i povezanim lučkim operacijama. Oni ne upravljaju samim kanalom – kaže on.

Američki predsjednik Donald Tramp više puta je izjavio da je Kina stekla preveliki uticaj u Panami i sugerisao da bi Amerika mogla ponovo da preuzme kontrolu nad kanalom, što je Panama energično odbacila.

Njegova administracija takođe je optužila Peking za odmazdu povećavanjem broja inspekcija na brodovima koji plove pod panamskom zastavom u kineskim lukama.

Kako je Kina odgovorila

U aprilu je portparol Ministarstva spoljnih poslova Lin Đijan nazvao optužbe „potpuno neosnovanim“, optužujući Vašington da ovo pitanje koristi u političke svrhe.

– Ko je dugo držao Panamski kanal pod vlastitom okupacijom, izvršio invaziju na Panamu vlastitom vojskom i proizvoljno narušavao njen suverenitet i dostojanstvo? – zapitao se on.

– Ko žudi za Panamskim kanalom, ko želi da pretvori ovaj međunarodni plovni put, koji treba da ostane trajno neutralan, u vlastitu teritoriju? Odgovor se sam nameće.

Peking insistira da poštuje suverenitet Paname i neutralni status kanala.

Tokom debate u UN-u u avgustu 2025. godine, kineski ambasador Fu Cong rekao je da su američki napadi na Kinu „izgovor za sticanje kontrole nad kanalom“.

U međuvremenu, panamski predsjednik Hoze Raul Mulino istakao je panamski suverenitet nad kanalom i opisao njegovu neutralnost kao „jedinu i najbolju odbranu“ od konkretnih i globalnih prijetnji.

Šta je dovelo do zaoštravanja spora

Neslaganje Amerike i Kine oko kanala počelo je mnogo prije najnovije krize na Bliskom istoku.

Zabrinutost zbog kineskih ulaganja, strateške infrastrukture i regionalnog uticaja godinama je rasla, ne samo u Panami već i širom Latinske Amerike.

Analitičari aktuelni spor opisuju kao oblik geopolitičkog prelivanja – sukob u jednom regionu dodatno pojačava konkurenciju u drugom.

„Zbog rata na Bliskom istoku i narušavanja saobraćaja u Ormuskom moreuzu, pritisak na Panamu se pojačao, a napetosti između Kine i Amerike porasle su oko ovog pitanja“, kaže Hajn.

Perez se slaže sa tim.

– Vidimo kako se sličan scenario dešava iznova i iznova, bilo u Ormuzu ili Crvenom moru. Sporovi oko strateških plovnih puteva postali su scena za šire geopolitičke rivalitete. A male i srednje države koje upravljaju ovim uskim grlima, kao što su Panama, Jemen i zalivske države, često su ostavljene da „snose troškove nastale u sporovima između mnogo većih sila, sa vrlo ograničenom sposobnošću da se iz toga izvuku – kaže on, piše BBC na srpskom.