Objavio je par fanki albuma koji se i danas nalaze na svjetskim top listama prodaje vinila.
Poslije objavljivanje dva romana iz serijala “Rokanje”, otkrio je publici mnoge zanimljive detalje iz svog burnog rokerskog života. Upravo radi na trećem dijelu trilogije u kom će opisati period kad je živio punim plućima u Španiji, družio se sa svjetskim zvijezdama i bio dio džet seta.
– Oba moja romana “Rokanje 1” i “Rokanje 2” su osvrt na moju karijeru, bez ikakve faktografije. Pričao sam o događajima iz mog života onako kako sam ih ja doživio, često sa filozofskim opservacijama na pojedine teme. Kroz rok i kroz buran život pokušao sam da i drugima otkrijem neke nove vrijednosti. Ljudi čitaju moje romane i misle “zar je moguće da mu se ovo zaista desilo”. Opet u romanima svako može da prepozna moju emocionalnu i umnu gimnastiku, sve kroz šta sam prolazio na životnom putu. Rokenrol me je žestoko opalio kad sam bio klinac – priča on za Srpskainfo.
Imao je šest godina kada mu je otac donio singl ploče Elvis Prislija “Tuti fruti”, Bila Hajlija “Rock around the clock” i još neke.
– Donio mi je i portabl gramofon od skaja na preklop. Ja sam ga iznosio na prozor i puštao pjesme klincima iz kraja koji su igrali fudbal, potpuno očaran tom energijom. Bio sam, znači, disk džokej još dok nije postojao taj termin. Potom sam uzeo i gitaru, imao časove i naučio da sviram pomalo. Nisam nastavio ozbiljnije muzički da se školujem, što mi je danas krivo. Kasnije sam pravio svoje pjesme prilično naivno, ali sa mnogo energije – prisjeća se Boban.
Dva romana su za njega neka vrsta vlastitog viđenja rokerskog života.
– Opisao sam dešavanja do momenta kada sam otišao u Španiju i zaista se obogatio. “Rokanje 3” opisaće upravo taj period mog života, kada sam stigao u Marbelju, kada sam napravio čudo u tamošnjem noćnom životu sa svojim diskotekama, kada sam zaista bio dio svjetskog džet seta, kada sam kupio fudbalski klub, privatni avion… Družio sam se, na primjer, s Mikom Džegerom, koji je sjedio na mojoj jahti, uz sve lijepe djevojke kojima smo bili okruženi, jer sam pomogao da se koncert organizuje. Umjesto da se opusti i uživa, on je dva sata razgovarao sa svojim knjigovođom, gdje sve treba da plasira svoj novac. To je meni bilo konačno otrežnjenje, kada mi se srušio taj rokerski mit. Umjesto seksa, droge i rokenrola bio je bitniji razgovor o novcu i porezima – kaže on.
Počeo je da piše treći dio trilogije, ali je malo zastao, jer je, kako objašnjava, počeo da se utapa u ogroman broj događaja, koji su bili gotovo na dnevnom nivou.
– Nijedan značajan događaj ne mogu da prećutim ili izostavim, pa to postaje preobimno. Volio bih više da to ne bude moja autobiografija, već neka vrsta priručnika za inteligentne ljude za upotrebu u životu. Moji dobri potezi ili greške mogu mnogo da znače nekom ko uđe u rolerkoster šou biznisa. Pišem polako, ali završiću to svakako – kaže Boban.
Sa svojom dugogodišnjom partnerkom Jelenom Mihajlović, poznatijom kao Jela Čelo, planira rad na novom autorkom projektu, koji uključuje simfonijski orkestar. Istovremeno neumorno komponuje nove pjesme.
– Riješio sam da se vratim svojoj staroj ljubavi, a to je gitara. Trenutno je dosta sviram i iz mene prosto izlaze pjesme. Vidjećemo gdje će te pjesme na kraju završiti. Veoma sam zadovoljan zajedničkim radom sa Jelom, koji je kulminirao na njenom autorskom albumu “U potrazi za magičnim violončelom”. Taj projekat je zahtijevao skoro tri godine zajedničkog rada. Kada smo završili komponovanje pjesama bile su raspisane partiture, pa je veliki simfonijski orkestar sve to uvježbao i snimio u studiju. Libreto smo osmislili kao neku vrstu bajke. Magični violončelo neko krade iz njenih snova dok je još bila klinka, kosmički razbojnici ga odnose izvan ove planete. Potom ih ona kroz seriju svojih snova juri i zapada u razne situacije, zasjede, borbe, da bi na kraju, u zadnja dva nivoa, vratila violončelo. Sve to izgleda kao neka video igrica, koju ćemo vrlo vjerovatno i uraditi na sada već gotovu muziku – najavio je on.
Počeli su da rade i na novom muzičkom projektu, ali je realizacija takvih projekata sa simfonijskim orkestrima “stravično teška”.
– Dovoljno je da kažem da u zadnjih deset godina nije urađen nijedan projekat osim našeg s autorskom klasičnom muzikom koju izvodi simfonijski orkestar. To zahtijeva ne samo ogroman trud, već i značajna novčana ulaganja. Koncert u Sava centru, gdje smo na kraju izveli uživo pred publikom ovaj projekat bio je kruna svega. Poslije sve te ogromne energije, koju smo uložili Jela i ja, malo sam razočaran reakcijom naše stručne javnosti, koja je slabo prepoznala originalnu novu klasiku. Mnogo su bolje recenzije iz inostranstva, posebno iz regiona. Projekat je pozvan na turneju po američkim univerzitetima, kao i u Kinu – kaže Boban Petrović na kraju razgovora za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu