Kultura

Kratka istorija domaće pop muzike (1): Jugoslavija širom otvara vrata popularnoj kulturi sa Zapada (VIDEO)

Bivša FNRJ je pedesetih godina prošlog vijeka bila jedinstvena mješavina naroda, vjeroispovijesti, novih ideja i muzike.

Kratka istorija domaće pop muzike (1): Jugoslavija širom otvara vrata popularnoj kulturi sa Zapada (VIDEO)
FOTO: GROOVANJE/YOUTUBE/SCREENSHOT

Na teritoriji na kojoj je bilo šest republika i dvije pokrajine prožimale su se pravoslavna, vizantijska i katolička hrišćanska vjera, islamska religija i misticizam, bogumilska tradicija preživjela još od turskog osvajanja, sve sa nadolazećim pop kulturnim vrijednostima vrlog novog tehno svijeta.

Automobili, motori, vespe, telefoni, radio aparati, bioskopi, konačno televizori i gramofoni, bili su krajem pedesetih jedva dostupni radničkoj klasi u Jugoslaviji. Maršal Josip Broz Tito je tih godina izabrao svoj put, definitivno okrećući leđa sovjetskim socijalističkim liderima poslije Staljinove smrti.

FOTO: SRPSKAINFO
FOTO: SRPSKAINFO

Jugoslavija je širom otvorila vrata popularne kulture koja je stizala sa Zapada. U bioskopima je bilo moguće gledati domaće filmove poput “Slavice” ili američke, sa zvijezdama kao što su Merlin Monro, Džems Din, Elvis Prisli. Godine 1958. počeo je da se emituje jedinstveni televizijski program. Sa Zapada popularna muzika je stizala do FNRJ kao pomodna zaraza i bila masovno prihvaćena.

Početak pedesetih godina vezuje se za nastanak popularne muzike poznate kao “Classic Pop”, koja je počela da uzima primat nad orkestarskom muzikom baziranoj na džez i sving zvuku, poznatoj kao muzički pravac Big Band/Sving. Za razliku od Big Band/Sving pravca, koji je najviše pažnje posvećivao orkestralnom dijelu, novi pravac popularne pop muzike se uglavnom bazirao na izuzetnim vokalnim sposobnostima i emotivnom tekstu pjesama.

Razvoju pop muzike u prvoj polovini pedesetih godina doprinijela je diskografska kuća “Columbia Records”, koja je uložila znatna sredstva u promotivne svrhe i snimanje velikog broja ploča. Upravo pop muzika je pomogla i nastanku rokenrola.

Početak pedesetih godina je vezan i za masovne posjete koncertima histeričnih muzičkih fanova. Najveće hitove pjevali su Peti Pejdž (“Tennessee Waltz”), Frenki Lejn (“Georgia On My Mind”, “Jezebel” ), Nat King Kol (“Unforgettable”, “Mona Lisa”) i Peri Komo (“If”), Frenk Sinatra (“Young at Heart”, “Three Coins in the Fountain”, “Witchcraft”), Din Martin (“That’s Amore”, “Return to Me”, “Sway”) Doris Dej (“Secret Love”, “Whatever Will Be Will Be” (Que Sera Sera)) itd.

Klasični pop je uskoro prepustio popularnost rokenrolerima, koji su osvajali planetu i polako preuzimali primat u prodaji ploča. Već na početkom pedesetih Litl Ričard ima velike hitove (“Tutti Frutti” i “Long Tall Sally”). Karijere započinju Čak Beri, Fets Domino, Džejms Braun, Otis Reding.

Sredinom pedesetih popularan je i muzički žanr nazvan rokabili. Začetnici tog novog žanra su Karl Perkins, Džeri Li Luis, Badi Holi, a svakako najveća zvijezda među njima Elvis Prisli, koji postiže i najveći komercijalni uspjeh. Elvis je započeo svoju karijeru sredinom 50-ih godina i ubrzo postao prva prava mega planetarna zvijezda rokenrola, koja se pojavljivala na TV ekranima i snimala filmove. Najpoznatiji hitovi tih godina u rokabili stilu bili su Elvisov “Heartbreak Hotel”, Džoni Kešov “I walk the Line” i Karl Perkinsov “Blue Suede Shoes”.

Fets Domino razvio je bugi vugi stil. Godine 1956. pojavljuje se američki muzičar porijeklom sa Jamajke, Hari Belafonte, koji je popularisao karipski muzički stil poznat kao Kalipso, a njegov najpoznatiji hit iz tog perioda je “Banana Boat Song”.

(Nastaviće se)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu