Posljednji put tzv. bonska ovlaštenja korištena su 23. jula, kada je tada odlazeći visoki predstavnik, Valentin Incko, nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH koje predviđaju zatvorske kazne za one koji negiraju sudske presude, a posebno „genocid u Srebrenici“.
Posljedice su do sada najveća politička kriza u BiH: predstavnici RS ne učestvuju u odlučivanju Savjeta ministara, Predsjedništva i PS BiH, a Narodna skupština donijela je zakon o nepriznavanju nametnute odluke Incka, kao i izmjene Krivičnog zakonika RS kojima se onaj ko Republiku Srpsku nazove „genocidnom“ šalje u zatvor. Za razliku od Inckovih izmjena KZ BiH, koje su objavljene u „Službenom glasniku BiH“, izmjene zakona u Srpskoj još nisu stupile na snagu jer su Bošnjaci pred Ustavnim sudom RS pokrenuli zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
Inckov nasljednik, Kristijan Šmit (koga ne priznaju Rusija, Kina i RS), nije zaprijetio da će djelovati tako što će nametati zakone ili smjenjivati funkcionere, ali se, u nekoliko dosadašnjih intervjua, tih „ovlaštenja“ nije ni odrekao.
Šta bi za BiH značilo ako bi i njemački diplomata nastavio da nameće rješenja, odnosno kako bi mogle da izgledaju „definitivne odluke“ NSRS? U drugom slučaju, svi misle da bi RS pošla putem neke vrste nezavisnosti, dok je u slučaju nametanja zakona prvi na spisku Izborni zakon BiH, koji bi Hrvatima obezbijedio legitimno političko predstavljanje, prvenstveno u Predsjedništvu BiH. U Sarajevu, iz koga svaki dan pozivaju OHR da reaguje, priželjkuju da „bonska ovlaštenja“ znače smjenu Milorada Dodika ili neke druge sankcije prema političarima u RS.
Aleksandar Savović, izvršni direktor Centra za ekonomske, pravne i društvene analize iz Banjaluke, kaže da ne treba isključiti mogućnost da bi Šmit mogao iskoristi bonska ovlaštenja. Ali, ukoliko bi se odlučio na to, Savović je siguran da to ne bila jedna odluka, usmjerena ka jednoj strani, već niz odluka koje bi napravile, prema njegovom mišljenju, politički haos na svim stranama.
– Ne bih rekao da bi bio balans nametanje izmjena Izbornog zakona BiH i eventualne sankcije prema političarima u RS. Ja bih to razdvojio. Nisam siguran da su sankcije u ovom trenutku realne, jer šta će međunarodna zajednica uraditi ukoliko RS kaže da nećemo poštovati tu odluku? Dokle će ići, hoće li nas uvesti u jedan ozbiljan sukob? Neće. Dakle, ne vjerujem da će se u tom pravcu ići, bar još jedan duži period, pod uslovom da političari značajno dodatno ne zaoštre situaciju – kaže Savović za Srpskainfo.
Na konferenciji u Njemačkoj, početkom septembra, Kristijan Šmit je izjavio da, što se tiče bonskih ovlaštenja, njihovo korištenje može zamisliti tek u kontekstu sankcija “političara sklonih korupciji”. Budući da je on kasnije, u jednom od intervjua, rekao da neće smjenjivati političare umiješane u korupciju, postavlja se pitanje hoće li OHR, u tom slučaju, reagovati preko pritisaka na domaće pravosuđe, da konačno počne da radi svoj posao.
– Mislim da bi potez u vidu sankcija ili smjena političara od strane OHR samo eskalirao situaciju i doveo do nastavka neizvjesnosti. Zbog toga mislim da se međunarodna zajednica mora skoncentrisati na popravljanje i reformu pravosuđa, jer su tu oni značajno odgovorni. Da su na taj način radili do sada, imali bi mnogo veću legitimnost, jer bi se skoncentrisali na uspostavljanje sistema, a ne davanje moći visokom predstavniku koji bi, eto, brzo mogao da im rješava stvari. To nikada nisu bile posljedice samo u BiH, nego je uvijek imalo širi uticaj na međunarodnu politiku, kao što, recimo, ima Kosovo. Zato ne vjerujem da će doći do nekih ozbiljnijih poteza još jedan duži period. Ako i bude odluka koje bi bile usmjerene ka određenim političkim liderima, više sam uvjeren da to neće dolaziti sa strane OHR nego sa strane pojedinih država i međunarodnih organizacija – kaže Savović.
Kada je u pitanju potez bivšeg visokog predstavnika, Valentina Incka, Savović smatra da je to bila više lična odluka nego što je imao podršku Zapada, jer je uveo zemlju u ovakvu krizu bez bilo kakvih pozitivnih efekata na građane.
Milan Sitarski, iz Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara, naglašava da je Kristijan Šmit nekoliko puta poručio da su „bonska ovlaštenja“ njegova posljednja opcija. Sitarski kaže da ta ovlaštenja na prvo mjesto stavljaju samo „unitarističke snage koje uopšte ne mogu da razmišljaju o nekom ključu osim naredbodavnom i koji ne razumiju da su bonska ovlaštenja izuzetak, a ne pravilo“.
– Šmit stalno prebacuje odgovornost za rješavanje svih kriza na ovdašnje političke aktere. Tako da mislim da je preuranjeno očekivanje primjene bonskih ovlaštenja. Za one koji su se radovali nametanju izmjena Izbornog zakona, hladan tuš je bio kada je Šmit postao prvi visoki predstavnik koji je izjavio da ovdje postoji sistemski problem sa legitimnim predstavljanjem Hrvata u Predsjedništvu BiH i drugim organima. Poslije toga su došle potpunio suprotne izjave, recimo od Željka Komšića. To je neka vrsta ponašanja razmaženog djeteta koje je očekivalo zasluženi poklon, a kada je vidjelo da ga neće biti, onda pripisuje onom od koga je očekivao poklon naklonjenost nekoj drugoj strani u političkom sporu – ilustruje Sitarski.
Prema njegovim riječima, Šmit „načelno blagotvorno utiče na ovdašnja politička zbivanja time što razbija iluzije i nerelana očekivanja“.
– Vidjeli smo da je svako korištenje bonskih ovlaštenja samo produbilo krize i stvorilo nove. Postoji tu i problem s nepriznavanjem legitimiteta Šmita od strane vlasti u RS, ali on je dovoljno iskusan diplomata koji može naći neki format komunikacije i sa njima, kako bi se barem nužni politički procesi odblokirali. Prije svega mislim na usvajanje izmjena Izbornog zakona, koji skandalozno kasni – kaže Sitarski za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu