Banjaluka

Branislav Rađević, dugogodišnji ronilac, u humanim i OPASNIM AKCIJAMA: Egzotični predjeli su ništa pored LJEPOTE NAŠE PRIRODE

Za posljednjih 15 godina ne prođe skoro dan da Banjalučanin Branislav Rađević (37) nije u svom ronilačkom odijelu, u ulozi instruktora, spasioca ili istraživača.

Branislav Rađević, dugogodišnji ronilac, u humanim i OPASNIM AKCIJAMA: Egzotični predjeli su ništa pored LJEPOTE NAŠE PRIRODE
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Od kada je 2004. godine položio kurs za ronjenje ovaj mladić iz vode više ne izlazi, dio je tima Civilne zaštite za spasavanje na vodi i pod vodom pri Gradskoj upravi, član ronilačkog kluba “Buk”, kao i međunarodne organizacije “Global underwater explorers” (GUE).

Odrastao sam u naselju Mejdan na desnoj obali Vrbasa i kao i sva djeca volio sam provoditi vrijeme na Vrbasu u kupanju. Tada u ratnim godinama nije bilo mogućnosti da se polažu kursevi ronjenja, ali kasnije čim sam čuo da tako nešto postoji, prijavio sam se, položio i ostao u “Buku”, evo već 15 godina – priča ovaj Banjalučanin, koji je prošao put od mlađeg ronioca, starijeg, samostalnog, dok i sam nije postao instruktor za obuku ronilaca i spasilaca.

Branislav redovno pomaže u policijskim potragama za nestalim licima u udesima i polavama, kao i u lociranju i vađenju minsko-eksplozivnih sredstava iz rijeka širom Srpske.

– U kanjonu Vrbasa svake zime, na žalost bude bar jedna nesreća. Još nije prošla godina da ovdje nema udesa, zbog čega nas i angažuju da vadimo utopljenika i vozilo. Isto tako, u saradnji sa policijom učestvujemo i u potragama za raznim predmetima iz krivični djela – pojašnjava Branislav koji je lani pronašao i ispod Gradskog mosta u Banjaluci izvukao granatu zaostalu iz Drugog svjetskog rata.

Nakon stresnih radnih sati pod vodom, ovaj mladić i u slobodno vrijeme opet najviše uživa u ronjenju – i to pećinskom.

U Bosni i Hercegovini je toliko neistraženih pećina da, priča Branislav, do kraja života ima šta da istražuje. A još kada znate da postoji samo jedan ulaz, kuda možete i izaći napolje, adrenalin je na maksimumu.

– Proputovao sam dosta zemalja, ali nisam zainteresovan za ronjenje po Crvenom moru da gledam ribice. Širom svijeta, pećine ispunjene vodom su većinom istražene, dok je kod nas fascinantna spoznaja da ste prvi čovjek koji je ušao u taj prostor. Svaka od njih je posebna, postoje pliće pećine koje su interesantne sa svojim prolazima i konfiguracijom terena, dok neke na tebe ostave utisak svojom snagom i veličinom kao što je Buna kod Mostara, Bastašica kod Drvara, Krušnica kod Krupe – njegovi su utisci.

Tehnologija u zadnje vrijeme, govori, roniocima omogućava višesatna ronjenja tako da više nisu toliko ograničeni vremenom pod vodom kao ranije kada su morali dobro isplanirati koliku će količinu gasa ponijeti za svaki zaron.

Kao član organizacije GUE, istražuje neke od najljepših i najdubljih pećina koje se nalaze u BiH i tako promoviše ove krajeve.

– Često radim vani, i po nekoliko mjeseci, ali nikada ne bih mogao odseliti odavde, ostaviti prijatelje i naš život. Tek kada boravite u inostranstvu naučite da cijenite sve što mi ovdje imamo, a o ljepoti naše prirode da i ne govorim. Nijedna egzotična svjetska destinacija ne može se porediti sa tim – zaključuje ovaj mladić.

Jedini instruktor za obuku osoba sa invaliditetom

Branislav je i jedini licencirani instruktor ronjenja za obuku osoba sa invaliditetom, koji zajedno sa doktorkom Snježanom Kutlešić- Stević vodi humani projekat – terapeutsko ronjenje. Za sada su časove prošle dvije žene sa invaliditetom, koje su naprosto oduševljene slobodom koju im voda pruža.

– Njihov boravak u vodi, konačno bez kolica, dovoljna nam je nagrada za sav trud. Posmatrajući ih rekao bih da su ove dvije žene hrabrije i od mene. Obje su nakon saobraćajne nesreće postale invalidne osobe, ali tako su snažno nastavile dalje, imaju porodice, veoma se trude i aktivne su. One su na mene ostavile tako snažan utisak, zbog čega ću se truditi da ovaj projekat nastavimo dalje, da i u 2019. godini nađemo potrebna sredstva –  optimistično najavljuje Branislav.

Neizvjesnost

Foto: privatna arhiva
Foto: privatna arhiva

Kao ronilac, Branislav dosta radi i na snimanju hidrocentrala, a upravo takav jedan posao u Višegradu ostao mu je u mučnom sjećanju.

– Svaka hidrocentrala u toku godine ima u planu remont i pregled stanja na turbinama, a u Višegradu smo trebali da izvadimo ostatke bušilice sa dna koji su se nalazili do same hidrocentrale. Kolega i ja smo tražili da nam prije zarona daju nacrt, da se vidimo kako izgleda centrala i imamo orjentaciju gde se šta nalazi, ali nismo dobili taj dokument. Našli smo i zakačili dijelove bušilice i pomjerili se da ne smetamo dok traje vađenje, ali kako je voda bila strašno mutna, izronili smo u samu hidrocentralu, u dio ispunjen vodom i prekirven ogromnim šahtom gdje još niko nikada nije ušao. Svi su mislili da smo se utopili jer nas nisu vidjeli, ni sada mi nije milo kada se toga sjetim – ispričao je Branislav, dodajući da u pećinama još nikada nije imao tako neizvjesnu situaciju jer svaki zaron maksimalno planira upravo kako bi se smanjila mogućnost nesreće.

Interesovanje raste

Branislav Rađević primjećuje da je posljednjih godina velika zainteresovanost mladih za ronilačke i spasilačke kurseve.

– Sve je više studenata koji polažu kurseve, naročito onih koji putuju na razne programe u Ameriku, a gdje im ta vještina onda dobro dođe za honorarni posao na plaži, koji je lijepo plaćen. I kod nas spasioci imaju zagrantovan posao preko ljeta na bazenima i gradskoj plaži  – ističe on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije