Regioni

CIJELO SELO U 8 SVATOVA Slavlje o kojem se priča poslije 60 godina

Risto i Ljeposava Oro proslavili su 6 decenija zajedničkog života, a ovo dvoje vitalnih staraca iz Veličana u Popovom polju samo su jedan od parova koji su se vjenčali istog dana u tom selu.

CIJELO SELO U 8 SVATOVA Slavlje o kojem se priča poslije 60 godina
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Polovinom januara davne 1960. godine cijeli Veličani su bilo kao jedna svadbena kuća, a pjesma svatova se čula u 8 domova. Svi koji su tada živjeli u selu bili su u svatovima.

Šest decenija braka Risto (89) i njegova nekoliko godina mlađa supruga Ljeposava proslavili su s porodicom, prijateljima, kumovima. Slavljenička torta, koju su im spremili najmiliji, bila je na stolu, uz neminovno sećanje na dan kad su se zakleli na vječnu ljubav.

Taj dan je od svitanja bio malo kišovit, “bacalo” je kao na snijeg. Svatovi, konjanici u našoj kući trebalo je da se okupe oko 8 ujutru. Došlo je mojih 16 konjanika. U selu je tada bilo 8 svadbi, 5 muških i 3 ženske, pa su moji svatovi, prema seoskom dogovoru, morali prvi krenuti po mladu. Običaj se morao ispoštovati da se mlade ne susreću. Pošto sam ostao bez oca, stari svat je bio moj stariji brat Sveto, koji živi u Beogradu. On je jedan od ukupno tri živa svata sa moje i Ljeposavine svadbe – priča Risto.

Foto: Dubravka Čolović/RAS Srbija
Foto: Dubravka Čolović/RAS Srbija

Dodaje da je toga dana bilo kuća u selu gdje su ukućani pozivani na dvije do tri svadbe.

– Djevojke koje, po starom običaju, pripjevavaju svatovima bile su u najvećem problemu. Dijelile su se u grupe, pa ponovo sastajale pretrčavajući iz jedne u drugu slavljeničku kuću. Na svakom koraku čekali su djeca i starci sa zdravicama vina i rakije. Zdravica se u Hercegovini ne smije proći, da se domaćin ne uvrijedi. Tako nešto nikad nije bilo u nekom našem selu, o tom slavlju se priča i dan danas – ističe Risto.

Ovaj starac priznaje da mu je 60 godina zajedničkog života sa suprugom prošlo jako brzo.

– Čini mi se da pričam nešto što je bilo prije nekoliko godina. Kad se sjetim šta smo sve preživjeli, samo mogu reći – dosta toga se preko glave pretumbalo, lijepog i ružnog, lakog i teškog – kaže on.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Risto i Ljeposava imaju dvoje djece, sina i kćerku, petoro unučadi i praunuče.

– To je najljepše u našem braku i smisao svakog zajedničkog života. Sve stvari koje uradite u životu su bezvrijedne u poređenju s bogatstvom koje donosi širenje porodice i potomstvo. To nas i danas pokreće. Još želimo da smo korisni potomcima, a nikome da nismo na teretu. Nadamo se da ćemo dočekati još koje praunuče – u glas govori ovaj vremešni par.

Najteže im je, kažu, bilo devedestih godina prošlog vijeka kada su zbog građanskog rata morali da napuste svoj dom i imanje.

– To nikom ne bih poželio. Četiri godine straha, neizvjesnosti, odlaska sa svog ognjišta i povratak kući obilježile su nam život. Te 1992. sa mojom Ljeposavom sam napustio porodičnu kuću. U svom domu nismo mogli izdržati od svakodnevnih dejstava hrvatske artiljerije. Krenuli smo u neizvjesnost, poveli 20-ak ovaca i kravu, kao nomadi, i stigli do trebinjskog polja. Skoro dvije godine nismo bili u svojoj kući – nerado se sjeća Risto.

Koliko su se ovo dvoje staraca srodili i kako dišu jednom dušom pokazuje i činjenica da kad god Risto u svojoj priči i sjećanjima zastane, Ljeposava se uključuje.

Jubilej nije prošao ni bez svatovske pjesme koja je tih godina odjekivala Popovim poljem, a koju je laganim staračkim glasom zapjevao Risto.

Konjima išli po mlade

Početkom šesdesete godine prošlog vijeka, kada su se cijeli Veličani veselili, po mlade koje su bile iz istog sela, među kojima je i Ljeposava, išlo se konjima. Mlade iz susjednih sela dolazile su automobilom, a one koje su bile preko polja, koje je zimi bilo pod vodom, dovožene su barkom.

U Ristovom dnevniku je zapisno da se u četvrtak, 14. januara 1960, u njegovom selu oženilo 5 momaka. Zabilježio je i iz kojih porodica su snajke i kako su dovedene u Veličane.

Iz porodice Oro toga dana bila su dva ženika, Risto i Anđelko, rođeni iste godine, a obje mlade, Ljeposava i Cvija, su iz porodice Milić. Neki su ostali da žive na selu, a drugi zajednički život nastavili u Trebinju i Mostaru.