Svake godine u novinama osvane čitulja posvećena baš njemu.
– Svaka godišnjica smrti pukovnika Muamera el Gadafija za mene je vrlo tužan, uznemirujući dan, jer osjećam kao da sam izgubila najbližeg člana porodice. Zato, u znak sjećanja na njega, zbog lijepih uspomena i poštovanja prema njemu i njegovoj porodici, tog datuma u novinama dam čitulju – izjavila je za Novosti Nada Selukić koja je porijeklom iz Hrvatske, a koja živi u Zemunu.
Nadu je 1985. otišla na privremeni rad u Libiji. I to preko Zavoda za tehničku saradnju sa prijateljskim nesvrstanim zemljama, a s obzirom da je dugo radila u hirurškim salama, raspoređena je u bolnicu u Bengaziju:
– Poslije nepuna dva mjeseca, jedne večeri početkom oktobra – kako i zašto ne znam, došao je blizak pukovnikov saradnik i rekao mi da je odlučeno da budem dio Gadafijevog medicinskog tima. Nije mi bilo svejedno. Osjetila sam strepnju, strah, paniku, jer sam znala kolika je to odgovornost. Pitala sam: “Zašto baš ja?”, a čovjek mi je rekao: “To više nemojte da pitate.”
Njen prvi susret sa libijskim vođom izgledao je ovako: “On (pukovnik saradnik, prim .a) me je izveo, doveo u jedan kamp, tamo je bila vojska i bila sam ja, čekali smo ga, on se pojavio oko pola dva poslije ponoći. Do tada nisam vjerovala da je to to. Ušao je na vrata sa blagim osmijehom, jer on je bio ozbiljan čovek i vrlo retko se smejao. Osmjehnuo se i pružio mi je ruku, to je, inače, velika čast, i rekao je: “Ja sam Muamer El Gadafi”, ja sam rekla da mi je drago i da sam ja Nada Minić, tada sam se prezivala tako”, ispričala je prošle godine u emisiji na televiziji Pink.
Nada je kao glavna medicinska sestra radila u bolnici “Ajda” u Tripoliju u kojoj su se liječili samo pukovnik, članovi njegove porodice kao i porodice četiri najbliža saradnika.
U intervjuima Gadafija zove “njena duša”, a rad u Libiji skoro da nije prekidala pa je samo jednom iskoristila dve nedjelje odmora da bi došla na majčinu sahranu. Vratila se poslije devet dana.
Po povratku u Libiju Gadafi joj je izjavio saučešće zbog porodične tragedije i rekao da će biti uz nju. Dok je trajalo američko bombardovanje Libije 1986. godine, Nada je bila uz libijskog vođu, zbogo čega je odlikovana Zlatnom medaljom zasluga za narod prvog stepena.
– Mnogi su pobjegli. Mnogi su imali nervne slomove, jer je bila strašna situacija. Međutim, ja nisam. Plašila sam se samo da se njemu nešto ne dogodi – rekla je za Pink Nada i otkrila da je bila u najužoj pratnji sa ljekarskim timom i Gadafijevom porodicom 12 dana što je njih tada ohrabrivalo.
Medicinska sestra Nada ne zaboravlja ni susret sa Gadafijem u Beogradu.
– Kada je 1989. došao na Samit nesvrstanih u Beogradu, samo 40 minuta po sletanju na aerodrom, pozvao me je njegov prvi saradnik i rekao da sa suprugom što prije dođem – rekla je.
Sreli su se u Tolstojevoj 2, on je Nadu i njenog supruga dočekao raširenih ruku:
– Pitao je mog muža da li me dobro pazi i rekao mu: “Moraš je čuvati, Nada je kćerka Libije”. To je bio naš posljednji susret.
Nada u znak sjećanja na Moamera Gadafija čuva sat koji joj je poklonio i medaljon koji joj je uručila njegova supruga.
Bivši libijski vođa Moamer Gadafi ubijen je 20. oktobra 2011. nakon što su snage novih libijskih vlasti preuzele mediteransku luke Sirt, njegov rodni grad i posljednje velikog uporište njegovih snaga, rekli su zvaničnici Nacionalnog prelaznog vijeća (NTC).
Gadafi je ubijen osam mjeseci od početka sukoba i skoro dva mjeseca nakon što je NTC preuzeo vlast u zemlji.
– Potvrđujemo da je svo zlo, plus Gadafi, nestalo iz ove voljene zemlje – rekao je premijer Mahmud Džibril, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu