Neutješna majka Vera se na godišnjicu nesreće oglasila za Blic.
– Petnaest minuta prije ponoći za Novu Godinu, suprug i ja smo napuštali bolničku sobu nakon sati provedenih uz našu dragu djevojčicu, čitajući joj knjigu. Oprostili smo se od nje sa suzama i riječima: “Čekaj nas obavezno i sutra”. Tada je hrabro srce naše Nikoline prvi put zastalo, kao neki znak, da smo se već tih dana nevidljivo oprostili. Bilo je jezivo i strašno. Napolju je sijalo bezbroj vatrometa, dok su se ljekari borili za nju, reanimirajući je – kaže neutješna majka.
Prema riječima očevidaca, vozač koji je udario malu Nikolinu ispušio je cigaretu i iznervirao se zbog štete na karoseriji. Skupljao je tablice da ih ne zgaze, a nije zaustavio saobraćaj da još neko ne zgazi Nikolinu.
– Ja sam mama tri djevojčice. Samo je jedna nevidljiva i zauvijek će imati 13 godina – kaže majka Vera.
Prema njenim riječima, današnji dan za porodicu Janković bolniji je nego dan kada je njihovak ćerka preminula, kako kaže, cijeli život im se u trenu uništio.
– Već danima razmišljam kako ćemo opet sve proživjeti, tu bol i patnju, iako sa tim živimo svakodnevno. Tog dana, Nikolina je pozvala tatu poslije škole i rekla mu “tata, stižem kući”. Ubrzo nakon toga, stigao mi je poziv sa nepoznatog broja, pozvao me je očevidac nesreće koji mi je samo kratko rekao da su Nikolinu udarila kola i da ju je odvela Hitna pomoć. Moja Nikolina se nikada nije vratila iz škole – objašnjava Vera.
“Mi ne znamo da li će vaša kćerka preživjeti noć”
Kako dalje navodi, sa suprugom je odmah otišla u Klinički centar, dok je u međuvremenu pozvala nepoznati broj kako bi ga pitala za detalje nesreće.
– Pitala sam ga da li je bila svjesna, kako je izgledala, a on mi je samo kratko rekao “neka vam je Bog u pomoći, auto je od jačine udarca u vašu kćerku potpuno uništen“. Ipak, nadala sam se. U bolnici sam je vidjela dok su je vodili na skener, bila je u nesvjesnom stanju – kaže ožalošćena majka.
Vera ističe i da njena kćerka nije imala povrede na tijelu.
– Udarac je bio toliko jak da su njoj glava i mozak najviše stradali i imala je povrede unutrašnjih organa, nagnječenje pluća, ali ruke i noge nisu joj bile slomljene. Nakon skenera dolazi doktor i priča nam kako je ona u komi i da je to najniži stepen kome tri, a da je ona u stepenu četiri. I nakon toga, mi smo i dalje pitali da li su joj slomljene ruke, noge, kičma, da li će ostati invalid? Doktor nam je tada rekao: “Vi uopšte ne razumijete šta vam ja pričam”.. – dodaje ona.
“To je moždana smrt i tu nema pomoći”
Kako kaže, koliko god da je doktor pričao i objašnjavao im, oni nisu mogli da ga razumiju ili samo jednostavno nisu mogli da prihvate.
– Rekao nam je “mi ne znamo da li će ona preživjeti noć“. Pokušali su da joj pomognu, ali već nakon 48 sati Nikolina je doživjela moždanu smrt, koja se u nekim zemljama proglašava i kao zvanična smrt i tada pacijenta skidaju sa aparata. Kod nas to nije slučaj – priča majka kroz suze.
Neutješna majka navodi i da taj osjećaj ne može da se opiše, te da oni do posljednjeg dana nisu odustali.
– Mi ni sada nismo prihvatili šta se desilo. Uporno smo istraživali da li se neko probudio iz moždane smrti. To se nikada nije desilo, niti može da se desi. Čak smo i njene skenere slali bolnicama u Norveškoj, Finskoj, međutim, dobijali smo isti odgovor. To je moždana smrt i tu nema pomoći – drhtavim glasom priča Vera.
Vera ističe i da roditelj nikada ne može da se pomiri sa gubitkom svoga djeteta.
– Mi nismo mogli da se pomirimo. Imali smo razumjevanja od strane Kliničko bolničkog centra, pustili su nas da budemo na Intenzivnoj njezi pored nje. Svakoga dana, po nekoliko sati prije i poslije podne sjedili smo pored naše Nikoline. Taj period, koliko god da nam je bio težak, imali smo osjećaj da je ona i dalje tu. Pričali smo joj priče, čitali smo joj knjige, puštala sam joj sa telefona tiho na uvo njene omiljene pesme – priča kroz suze Vera.
“Nismo htjeli da planiramo sahranu dokle god je njeno srce kucalo”
U bolničkoj sobi, Nikolina je ležala u komi okružena svojim roditeljima. A oni, pokušavali su na sve načine da joj to vrijeme učine posebnim.
– Pričali smo joj kako nam je bilo lijepo sa njom, prisjećali smo se lijepih događaja i bili smo sigurni da nas ona čuje, koliko god to nadrealno zvuči. Mi smo vjerovali da nas ona čuje. Kada god smo dolazili njen puls i pritisak se povećavao – dodaje Vera.
Vera se sa mužem dogovorila da dokle god Nikolinino srce kuca neće planirati sahranu.
– Nikolinina mlađa sestra je mislila da ako ona ode u bolnicu i posjeti je, da će se ona probuditi. Pitali smo tada i psihologa šta da uradimo, ona nam je rekla da je odvedemo na par minuta ako prizor nije strašan. Ispunili smo joj želju, vidjela je sestru posljednji put – dodaje ona.
Prema riječima majke, nekoliko minuta prije Nove Godine pozdravili su se sa kćerkom i rekli joj da ih čeka i sutra. Međutim, to je bio njihov posljednji pozdrav.
– Rekli smo joj: “Čekaj nas obavezno sutra”.. I tada joj je srce prvi put stalo. To je bilo jezivo. Napolju je bilo bezbroj vatrometa, a nju su reanimirali. Ubrzo nakon toga, zamolili su nas da napustimo bolnicu. U toku noći reanimirali su je još tri puta – sa suzama u očima priča Vera.
Prema njenim riječima, sutradan su im doktori izjavljivali saučešće.
– Sutradan kada smo došli da je vidimo izjavili su nam saučešće, nisu ni stigli da nam kažu da joj je 10 minuta prije nego što smo mi stigli srce stalo i više je nisu reanimirali – rekla je kratko ona.
“Vaše dijete ništa nije krivo”
Vera ističe da su od trenutka nesreće pa sve do trenutka dok Nikolinino srce nije prestalo da kuca bili fokusirani na nju, te da su u jednom trenutku shvatili da ne znaju ni ko je udario njihovu djevojčicu.
– Nismo znali ni ko je udario, ni šta je sa tom osobom. Nismo znali detalje, nakon toga otišli smo do policijske stanice gdje nam je saobraćajni policajac prepričao kako je izgledalo, jer je vidio snimak. Rekao nam je “Vaše dijete ništa nije krivo, vaše dijete je uradilo sve kako treba”. A čovjek koji je ubio bio je na slobodi – kaže ona.
Kada je počelo suđenje, roditelji ubijene Nikoline psihički su se spremali za susret sa Vladanom K, muškarcem koji je usmrtio njihovo dete.
– On nas nikada nije kontaktirao, niti nam je izjavio saučešće. Čak smo muž i ja na prvom pretresu razmišljali šta ćemo raditi ako nam priđe, koliko smo naivni bili. Psihički smo se spremali šta ćemo da kažemo, a to se nikada nije desilo – dodaje ona.
Izrevoltirani roditelji napravili su protest u Kragujevcu i zahtevali da bude u pritvoru makar 30 dana ili duže, ali tada su saznali informacije koje su dodatno produbile njihovu bol.
– Tada smo saznali da vi iako ubijete nekoga imate dozvolu, a možete i da izađete iz zemlje. Nakon protesta su njegovi advokati pričali kako je to poziv na linč, iako mi nijednog trenutka u tim trenucima nismo objavljivali njegovo ime i prezime i kako bismo zaštitili njegov identitet. Sada se pitam zbog čega, kada ni to nije zaslužio – navodi ona.
U septembru je bilo posljednje ročište, a prvostepena presuda je osam godina. Prema riječima majke, ni porodica a ni njihovi advokati nemaju pravo da ulože žalbu.
“Mama, ne plači, sada će Nikolina da dođe iz škole”
– Sada čekamo, u narednih mjesec dana pravosnažnu presudu, i onda čekamo još par mjeseci da bi on otišao na izdržavanje kazne. Izdržavanje kazne će biti ovde u Kragujevcu, gdje je prije dvije godine otvoren novi zatvor sa 11 šetališta, sa crkvom, bibliotekom, stomatološkom ordinacijom, teretanom, zatvorenim terenima, televizorima. Vikendima će imati pravo da izlazi napolje, na slobodu – kaže Vera.
Ističe i da ne postoji ništa gore od gubitka djeteta, te da je kako vreme prolazi sve gore.
– Ne postoji ništa gore i kako vreme prolazi sve je gore. Tu nema utjehe, kada mi neko kaže sada je na boljem mestu, samo mi nemojte to pričati. jLepše joj je bilo da bude sa nama – kaže Vera.
Napomenula je i da je Nikolina uživala da provodi vreme sa sestrama, te da se one još uvek pitaju kada će se vratiti kući.
– Najmlađa kćerka Maša koja sada ima tri godine svakoga dana priča o Nikolini. Sjeća se, puno vremena su provodile zajedno i nema dana da je ne pomene. Kada vidi da ja plačem, a to je svakoga dana, ona kaže “mama nemoj da plačeš sada će Nikolina da dođe iz škole”. Ona je mala i nema osjećaj za vreme – zaključuje Vera.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu