Zvanično, festival je otvorio ministar kulture Vladan Vukosavljević između ostalog rekavši „ako smo danas društvo korporativne, potrošačke sreće da li smo slobodni ljudi?“
Prethodno su ministar Vukosavljević, Emir Kusturica, Paolo Virci, i ne samo oni, farbali u bijelo veliku crnu, recimo, kartonsku mačku, na početku uz zvuke muzike iz Kjubrikove „Odiseje u svemiru“.
Kusturica je u svom obraćanju nadahnuto govorio o duhu vremene, umjetnosti sedamdesetih kad je student bio i danas, (ne)mogućoj misiji autorstva u sadašnjem dobu, umjetničkom filmu čija je sudbina da u budućnosti ima ono mjesto koje ima opera.
Zdušno se zabavljao predočavajući publici u prepunoj bioskopskoj sali u „Prokletoj avliji“, razliku između tih snimaka i filma i istakao:“ali ovo nije rijaliti, ovo su dobro snimljeni kadrovi, dobro usmjerena pažnja“.
Predajući Nagradu za buduće filmove devedesetpetogodišnjem Puriši Đorđeviću poželio je da do stote snimi pet filmova „a dovoljno je jedan“.
Vidno raspoložen čuveni reditelj čije smo filmove „Jutro“, „San“, „Kros kontri“ vidjelo se u svojevrsnom kratkom, zanimljivom kolažu je, primajući nagradu kazao:“Pitaju me zašto sam sa 95 još ovako živahan. Reći ću zašto. Ja sam seljačkog porijekla. I nikad nisam jeo voće.“
Nakon svečanog otvaranja prikazan je film „Nevidljivi život“ Karina Ajnuza koji se, uz ostale, pomalo iznenađen očigledno lijepo zabavio predano farbajući crnu mačku u bijelo.
U ponoćnom dočeku pravoslavne nove godine „u glavnoj ulozi” je popularni ruski sastav „The Hatters“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu