On je rekao da je zahvaljujući filmu “Matriks”, viziji budućnosti, u kojoj ljudi doživljavaju svijet u simuliranoj stvarnosti, zapravo shvatio kako bi virtuelna stvarnost jednoga dana mogla da izgleda.
Ako govorite o onome što možete da osjetite, omirišete, okusite i vidite, onda su “stvarnost” električni signali koje tumačite u vašem mozgu – rekao je on, piše “Daily mail”, prenosi Blic.rs.
Zahvaljujući filmu “Matriks”, Abraš je istakao kako bi virtuelna stvarnost jednoga dana mogla da izgleda.
– Za razliku od Morfeja, ne nudim vam izbor – rekao je Abraš. “Bez obzira kakvu odluku donesete, svi zajedno ćemo završiti u zečjoj rupi.”
Različita boja pilula sa prethodne slike zapravo je samo ono što “vidi” mozak onog ko gleda, baziranom na ostalim informacijama oko njih; pilule su zapravo – sive!
Abraš je aludirao na scenu iz filma u kojoj je Neo stavljen pred izbor: ako uzme plavu pilulu, priča se završava i probudiće se u svom krevetu i “vjerovati ono što želi da vjeruje”. Ako uzme crvenu, ostaće u Zemlji Čuda i “vidjeti koliko je duboka zečija rupa”.
Abraš je istakao da se većina ljudi, kada je riječ o “virtuelnoj stvarnosti”, koncentriše na “virtuelno”, ali da bi akcenat zapravo trebalo da bude na “stvarnosti”.
Čovjek ima samo tri senzora za boje, ne može da vidi infracrveno i ultraljubičasto i ima slijepu mrlju u oba oka.
– Naše vizuelne informacije su zapravo začuđujuće skromne i čak i ako bismo mogli precizno da registrujemo i obradimo svaki foton koji stigne do našeg oka, i dalje ne bismo imali dovoljno informacija da pravilno rekonstruišemo svijet – objasnio je on.
– Naš vizuelni sistem zapravo nagađa i o tome šalje poruku svjesnom umu – nastavio je on.
Mozak ograničene informacije nadoknađuje tako što formira model stvarnog svijeta, koji konstantno obnavlja sa dolaskom novih informacija.”
– Upravo taj model, a ne stvarni svijet, jeste ono što doživljavamo i u šta vjerujemo. Mi smo mašine za izvođenje zaključaka – a ne objektivni posmatrači.
Da bi to ilustrovao poslužio se trima primjerima.
U prvom primjeru, prikazane su sive pilule na žutoj, odnosno plavoj pozadini. Iako je riječ o istoj nijansi sive, ljudi ih vide kao crvene ili plave, jer to mozak vidi na osnovu ostatak informacija oko njih. Čak i ako osoba zna da su pilule sive, ipak ih vidi kao crvene ili plave.
Isto je i sa Rubikovom kockom, gdje na žutoj pozadini vidimo plave kvadratiće, a na plavoj pozadini žute. Istina je da su sivi.
Drugi primjer je šahovska tabla sa i bez tačkica. Prva djeluje ravno, a druga kao da je iskrivljena. To je zato što naš vizuelni sistem stvoren da detektuje jake kontraste po horizontali i vertikali. Kada se dodaju tačkice, on detektuje naglašeni kontrast ne samo po horizontalni vertikali, već i na “blago iskošenim linijama”. Zbog toga dobijamo iskrivljenu sliku.
Iluzija sa dva stola
Nakraju, tu su dva stola sa pločom istih dimenzija, ali koje djeluju različito.
– Živimo u trodimenzionalnom svijetu, a 3D objekti koje nagovještavaju dvodimenzionalne forme stolova prilično se razlikuju. Vaš mozak to radi automatski. To je pogrešno ali nam omogućava da funkcionišemo u trodimenzionalnom svijetu – istakao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu