Neočekivano, u smiraj vikenda, cijelu srpsku javnost pogodila je vijest da je u 63. godini života preminuo Veselin Simonović, jedan od najpoznatijih srpskih novinara i urednika. Bio je čovjek koji je svoj specifičan pečat ostavio na svakom mjestu na kojem je radio, u svakoj redakciji koju je oblikovao: počev od Borbe, preko Vremena, do portala Nova, ali je bez ikakve dileme svoje najbolje novinarske godine nesebično posvetio Blicu. Počeo je u Borbi i borio se do kraja.
Novinarski put započeo je u Borbi, onoj čuvenoj, staroj.
– Za sve nas koji smo krajem osamdesetih i početkom devedesetih radili u Borbi slogan “To je bila Borba, sve ostalo je posao” ostao nam je za cijeli život. U najgora vremena smo u Borbi ispekli novinarski zanat i kalili se i kao ljudi i kao novinari. Da nije bilo „Borbe“ ja ne bih posljednjih 40 godina radio u novinarstvu i bavio bih se nekim drugim poslom. Borba je bila prva nezavisna novina u Srbiji, a jedna od tri, uz Slobodnu Dalmaciju i Oslobođenje u ondašnjoj Jugoslaviji. Sve ostalo je bilo ili fingiranje novinarstva ili prikriveno podržavanje raznih režima, nacionalizama, ratova. Borba je ustala protiv zla koje nam se spremalo – rekao je jednom prilikom Vesa.
U Borbi je bio šef deska, ali i dopisnik iz Slovenije. Uslijedila je selidba u Vreme, u zlatno doba ovog nedjeljnika. A onda je u proljeće 1997. stigao u Blic.
– Prvi glavni urednik Blica je bio Manojlo Manjo Vukotić. Do tada sam bio urednik u Vremenu sa ekipom: Dragoljub Žarković, Filip Švarm, Miša Vasić i ostali. Ne bih ja iz Vremena prelazio nigdje, bili smo kao jedna porodica. Međutim, u Blic sam otišao iz tri razloga: bili su mi ponuđeni pristojni uslovi pod kojima sam mogao da preživim te teške godine; zatim, zvao me je Manjo Vukotić čiji sam zamjenik bio dok je on uređivao Borbu; i treći razlog je bilo to što su te novine bile opozicione prema Miloševićevom režimu. Uvijek sam radio u novinama koje su bile drske, opozicione i jasno profilisane protiv rata, nasilja, mržnje – ispričao je Vesa.
“Pada Milošević na ovim izborima, sigurno”
Početkom 1998. došlo je do profesionalnog razlaza u redakciji Blica. Skoro 90 odsto novinara i urednika je otišlo sa Manjom poslije nesporazuma sa tadašnjim gazdama.
– Desilo se da su gazde htjele da ja budem glavni i odgovorni urednik, a Manjo samo direktor. Ja sam to odbio, nisam htio da ga smijenjujem. Bili smo prijatelji i sad smo, mada smo jedno vrijeme zbog toga bili u zavadi. Manjo je za sobom poveo skoro cijelu redakciju. Ja sam bio na odmoru, nisam htio da radim, tražio sam sebi novi posao. Vratio sam se u redakciju, zatekao sam desetak ljudi. Gazda me je pitao da li sada hoću da budem glavni urednik. “E, sad hoću”, pristao sam – ispričao je Vesa Simonović.
Mnogi su mislili da sutrašnji broj Blica neće izaći, ali su se prevarili. Ne samo da je izašao, nego je u narednim decenijama postao i jedan od najuticajnijih i najmoćnijih medija na ovim prostorima. A Veselin Simonović je kao glavni urednik upravljao tim brodom kroz najolujnija vremena.
– Sjećam se jednog razgovora sa Peterom Kelbelom (jedan od prvih vlasnika Blica – prim.aut). Kaže on meni: “Ja ću ovo sve da prodam, bužašto, daću, pokloniću, vi Srbi ste ludi! Ovdje će Milošević da vlada sto godina!” To je bilo 2000. pred izbore. Ja mu kažem: “Pada na ovim izborima, sigurno.” On kaže: “Ma nema šanse!” Prođe to vrijeme, ponovo sjedimo nas dvojica i Kelbel me pita: “Je li, Veso, kako si ti znao da će da padne Milošević?” Rekoh: “Pa, nisam znao, i ja sam sumnjao, ali šta si drugo očekivao da ti kažem? Da prodaš Blic nekoj budali i da ostanemo na ulici?” – ispričao je kasnije Vesa.
Vesin recept za moderno, dinamično novinarstvo
Za 17 godina koliko je proveo kao glavni urednik Blica, a od oktobra 2010. i kao glavni urednik prve integrisane štampano-digitalne redakcije na ovim prostorima, prošli smo put od novina koja se prodavala za jedan dinar, do kompanije koja u svom sastavu ima veliki broj štampanih medija i portala, a sajtBlica je već decenijama najposjećeniji i najcjenjeniji u Srbiji, pa i u svim zemljama bivše Jugoslavije.
U međuvremenu, pod Vesinim mudrim vođstvom Blic je nizao uspjeh za uspjehom. Nova izdanja Blic nedjelje, Blic Žena i Puls su i dan-danas sinonimi za najbolje u svojim novinarskim žanrovima, a pokretanje Blicovog sajta i vizionarska organizacija prve štampano-digitalne redakcije u regionu upisali su ime Veselina Simonovića među istinske velikane srpskog novinarstva 20. i 21. vijeka.
Kada bi ga pitali koji mu je prvi veliki uspjeh, Vesa bi odgovarao kao iz topa:
– To što smo preživjeli Miloševića! Zatim što smo uspjeli da nađemo koncept i put i poslije 5. oktobra. Da nismo postali partijske novine. Da smo ostali svoji. Jer, poslije 5. oktobra sve novine su mogle da budu slobodne onoliko koliko su same htjele. One koje su bile režimske prije, potrčale su da postanu režimske i poslije promjena.
Baš kao što je uvijek imao recept za pravljenje dobrih novina, Vesa je znao i šta u 21. vijeku čini kvalitetno i dinamično digitalno novinastvo.
– Treba biti i relevantan i tabloidan, i zabavan i ozbiljan. Tu se hoda po ivici i lako može da se sklizne na jednu ili drugu stranu. Tabloida ima svuda, pa će uvijek biti i u Srbiji. Samo, nije problem što su ovdje novine tabloidne, već što su one nikakve! Tu nema novinarstva, tu su sve priče izmišljene. To su radile i ozbiljne novine, jedno je razlika što će tabloidne tu izmišljenu priču senzacionalistički objaviti. Ali isto je to: izmišljena priča je izmišljena priča… Blic to nije radio, ali jeste ponekad griješio – pričao je Vesa Simonović u septembru 2016. godine.
Odškolovao generacije novinara i urednika
Kada je 2020. prihvatio novi izazov na portalu Nova, ukratko je rezimirao i dotadašnju karijeru.
– Najprije da se, kako je red i kako nalaže osnovno vaspitanje, predstavim jer se na ovoj adresi nismo upoznali. Ja sam Veselin Simonović i 36 godina se bavim novinarstvom, ponosni sam otac dvije kćerke: doktorke Isidore i studentkinje Anite, i suprug Ljiljane. Posljednje 23 godine radio sam u kompaniji Ringier Axel Springer, kao glavni urednik raznih izdanja i svaki dan proveden u Blicu bio je za mene poslovni izazov i veliko zadovoljstvo. Radio sam još kao urednik u Borbi od 1984. do 1994. godine i u nedjeljniku Vreme do 1997. godine. Od 1. januara sam glavni i odgovorni urednik portala Nova i direktor firme United Media Digital. Nadam se da ćemo se svakodnevno družiti i sad znate i na koju adresu možete da uputite vaše kritike, prijedloge, a neću se ljutiti ako nas ponekad i pohvalite – napisao je Vesa, piše Blic.
Ostaće zapamćeno da je Veselin Simonović odškolovao generacije novinara i urednika, od kojih su mnogi danas urednici u vodećim srpskim medijima. Mnogi će ga pamtiti kao svog “profesionalnog oca”, koji ih je naučio osnovnim principima novinarstva. Mnogi će se složiti da je, pored toga što je bio jedan od najboljih urednika u Srbiji, bio i jedan od najboljih učitelja novinarstva.
Beskompromisno i iskreno vodio je svaki novinarsku priču, podjednako kao autor, i kao urednik i kao glavni urednik novina.
Predrag Mihailović, glavni i odgovorni urednik štampanog izdanja Blica
“Zbogom, Čika Veso, i hvala”
– Ne znam novinarsku redakciju u posljednjih petnaestak godina, da u njoj nema urednika koji su stasali u Blicu, u školi Veselina Vese Simonovića, Čika Vese. Imao sam tu sreću da primjeti nešto u meni, ambicioznom 23-godišnjaku, i ponudi mi mjesto na kolegijumu Blica, gurne me među uredničke vukove sa više staža nego što sam ja imao godina. Narednih 12-13 godina bio sam dio njegovog kolegijuma i imao priliku da iz prve ruke gledam majstora zanata na djelu: šta se krije iza neke informacije, šta je bitno a šta nebitno, zašto guramo do kraja, koga i kako zvati, kako u nekoliko riječi dati suštinu, zašto se nešto dešava – rekao je Predrag Mihailović, glavni i odgovorni urednik štampanog izdanja Blica.
Dodao je sa su to bile su to stvari koje je Vesa nesebično dijelio, s lakoćom, samouvjeren, inteligentan, brz, hrabar.
– Čuo sad je takav bio i nekoć, u Borbi, Vremenu, u zajebanim vremenima, znam da je takav ostao do posljednjeg daha na Novoj. Za njega je sve bila lekcija, njegova anegdota nama je bila putokaz; od za njega običnih rečenica, stvarali smo pravila; znali smo i da se svađamo, ljutimo, pa se brzo vraćali “u vinklu”, kad uslijedi ono njegovo “da ti kaže Čika Vesa”… Uvijek je govorio da je najteže njegovoj porodici, zaista je to mislio, jer su za njega zabrane, kazne, pretnje, “ratovi”, bili dio posla, igra u kojoj je često pobjeđivao, i doneklo svjesno predao sebe novinarstvu više od četiri decenija, znajući da će njegovi najbliži trpeti- rekao je Mihailović.
Dalje je nastavio:
– Kao ode neki novinar, pričamo o njegovim djelima, snazi, drugovanju… Kad ode jedan od najvećih među novinarima, nema tog novinskog papira koji može da pribilježi sva sjećanja, lekcije, pobjede i poraze, priče… Dosta toga ostane neizrečeno, u nama. Zbogom, Čika Veso, i hvala rekao je Mihailović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu