Ove godine BiH je pala na 86. mjesto na Svjetskom indeksu medijskih sloboda. To nije samo broj, to je signal za uzbunu. Prije dvije godine bili smo na 64. poziciji. Da, padamo brzo, ali ne iznenada.
U Republici Srpskoj vlast je odlučila uvrstiti klevetu u krivični zakon, kao da smo se vratili u 19. vijek, a ne zakoračili u 21. Umjesto odgovora na kritiku, nude se prijetnje i presude. Umjesto jačanja profesionalnih standarda, zakoni koji targetiraju neistomišljenike.
Ako napišete ono što neko ne želi da se čuje, nećete dobiti demanti, dobićete tužbu. Ili, ako vam se baš “posreći”, etiketu izdajnika i stranog plaćenika.
Ali, možda još više zabrinjava činjenica da se među običnim ljudima gubi povjerenje u medije. Više od 70% stanovnika Srpske potpuno je nezadovoljno radom medija. Građani više vjeruju vjerskim zajednicama.
Prema istraživanjima, čak i političari uživaju sličan nivo povjerenja kao novinari. Neko je postao bolji? Neko prestao biti relevantan? U Federaciji situacija tek nijansu bolja. Nijansu.
A novinarima se prijeti, psuju ih, tjeraju. I mnogi ne osjećaju sigurnost dok radi svoj posao. Ne zbog toga što su kukavice, nego jer znaju da institucije više ne štite njih, štite moć.
I možda, kažem možda, najopasnija stvar nije u zakonima i političarima. Možda je to ravnodušnost. Jer dok ćutite, sloboda se gasi. Ne uz prasak, već uz tišinu.
Ako mediji padnu, ode i demokratija. Pada mogućnost da znate istinu, da se borite za pravdu, da kontrolišete one koji odlučuju o vašim životima. Pada ono što nas sve čini građanima, a ne podanicima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu