U Osnovnoj školi „Lepa Radić“ postavljeni su panoi sa đačkim uspomenama, svojevrsna izložba i stalna postavka crno-bijelih fotografija snimljenih prije više od pola vijeka.
Miladin Branković, direktor ove škole podsjeća da oni istovremeno čuvaju uspomene na poznate mještane i komšije, koji su bitno doprinijeli napretku Vrbaške.
– Naša škola nosi ime heroine Lepe Radić iz susjednog sela Gašnica, koja je rođena 19. decembra 1925. godine. Objesili su je Nijemci u februaru 1943. godine u Bosanskoj Krupi, zbog njenog slobodarskog duha i djela. Bila je najmlađi narodni heroj Jugoslavije, ponos Kozare i Potkozarja – podsjeća Branković.
Bivši učenici, učitelji i nastavnici, čije, panoima uokvirene uspomene svjedoče o dugoj i bogatoj istoriji škole, veoma su odani svom zavičaju.
– Prošlo je mnogo godina, tokom kojih su u školu kročile brojne generacije. Njih su životni putevi odavde odveli kojekuda po svijetu, ali oni nisu zaboravili svoj zavičaj. Dokazuju to na mnogo načina, a za nas je najvrijednije da nas posjećuju, šalju poruke pune čežnje, nostalgije za rodnim krajem, svojom školom i svojim selom – ispričao nam je Branković.
Amerika
Dragan Macura, bivši učenik vrbaške škole, koji nekoliko decenija živi u Sjedinjenim Američkim Državama, u Kaliforniji, napisao je pjesmu o staroj kući od kamena, pored rječice Vrbaške, koju je obnovio njegov brat Mile Macura.
Pjesmu je postavio na zid, da je na pogledu svima koji ulaze u kuću lijepih uspomena.
– Kuću sam, zajedno sa porodicom, ove godine obnovio. Dugo je bila prazna i pusta, a u njoj je nekada živjela brojna porodica. Moj otac Mirko bio je vodeničar i muzičar, mljeo je žito, svirao tamburicu i unosio radost u našu porodicu. U ovoj kući proveli smo mnogo lijepih dana, u slozi, srećni i zadovoljni, odani jedni drugima – opisuje Mile vrijeme svog djetinjstva, naročito se sjećajući vodenice pored kuće, na Jablanici, koju takođe planira da obnovi.
– Vodenica je radila sve do Drugog svjetskog rata kada su je ustaše razrušile, ali je moj otac 1955. godine obnovio. Ovde je bio izvor života i svi smo veoma privrženi ovom mjestu. Kada je šezdesetih godina prošlog vijeka država zabranila rad vodenica, bili smo prinuđeni da odselimo, ali ovo mjesto nismo zaboravili i sada mu se ponovo vraćamo – opisuje Macura ognjište pored rijeke, gdje je ove jeseni, poslije obnove kuće, ponovo založio vatru.
– Kuća je izgrađena od kamena iskopanog u Kijevcima pod Kozarom, na visokim temlejima, zbog stalnih prijetnji od poplava. Kreč je nabavljen u Gašnici, a ostali materijal iz Save i sa seoskih majdana – ispričao nam je Macura.
Australija
Rade Vidović živio je u australskom gradu Blektaunu, gdje je ostvario zavidnu fudbalsku karijeru, ali, opsjednut uspomenama i zovom zavičaja, vratio se u Vrbašku.
– Draže mi je bilo tjerati loptu u Đolovima, u šikari i na strnjištu svog sela, nego na besprijekorno uređenim travnjacima Australije. Tamo sam imao novac, ali srce je bilo prazno. Zato sam se vratio i nikada se nisam pokajao. I ovdje pratim fudbal, idem na sve utakmice, jer to je moj život. Dok sam bio aktivan igrač ili poslije kao navijač, fudbal i utakmice uvek su na prvom mjestu, važnije su od svega, čak i od krsne slave – opisuje Vidović svoje sklonosti, ljubav prema fudbalu i svome selu.
U seoskom domu, koji je nedavno obnovljen, okupljalištu svih generacija, posebna soba ispunjena je fotografijama sa višedecenijskih nastupa KUD-a „Mirkovo kolo“. Ispred doma i škole su putokazi ka mjestima u regionu, Evropi i svijetu, gdje su nastupali, gdje su se zakitili mnogim priznanjima, zahvalnicama, medaljama… I to je dio riznice sela Vrbaška, njihovog glasovitog Kulturno-umjetničkog društva, kao sjećanje starijih i podstrek mladim generacijama.
Oživjela stara kuća
Dragan Macura, tjeran nostalgijom, napisao je u Kaliforniji pjesmu o staroj kući, pored rijeke Jablanice.
Oživjela stara kuća, u kojoj smo srećni bili, gradili je roditelji, mladost svoju u njoj ostavili. Odrastala djeca u njoj, Staja, Mile, Drago, Ljilja, i Dragica dolazila da je vidi familija… Sačuvajte staru kuću, nek vas uči o prošlosti, nek vam bude zborno mjesto, izvor snage i skromnosti. Punog srca roditelji, s onog svijeta blagoslove, njihov san se ostvario, potomstvo ih glasno zove, napisao je Dragan Macura.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu