Odgovor zavisi od perspektive iz koje se posmatra, religiozne, filozofske ili naučne.
U većini religija Bog je prikazan kao vrhovno biće, tvorac univerzuma i izvor moralnih zakona. Hrišćanstvo, islam i judaizam vjeruju u jednog Boga koji je sveznajući, svemoguć i sveprisutan. Hinduizam, budizam i druge duhovne tradicije imaju različite poglede, često sa više božanstava ili apstraktnim konceptima božanstva.
Pitanje postojanja Boga povezano je sa pitanjem ‘zašto su ljudi ovdje na ovoj planeti’. Bog je vijekovima različito prikazivan kroz knjige, filmove, animirane filmove, serije i umjetnička djela, a njegov lik je zavisio od konteksta svakog djela.
Dugo vremena nije pronađen naučni dokaz o postojanju Boga, iako su mnogi tvrdili da je dokaz da smo živi ujedno i dokaz da on postoji. Sada su istraživači dali konačan odgovor na vječno pitanje „Da li Bog postoji, i ako jeste, kakav oblik Bog ima?“.
U popularnoj kulturi Bog je dugo bio prikazan kao stariji bradati čovjek u bijelim haljinama, kao što je prikaz na Mikelanđelovoj fresci „Stvaranje Adama“. Ovo umjetničko dijelo iz 16. vijeka, koje je dio plafona Sikstinske kapele u Vatikanu, prikazuje trenutak kada je čovječanstvo stvoreno rukama Božijim.
Čak i u Bibliji, Bog se pominje kao „on“, dok odlomak u Starom zavetu podržava njegov tradicionalni prikaz u bijelom.
– Njegova odjeća je bila bijela kao snijeg; kosa na njegovoj glavi bila je bijela kao vuna. Njegov presto je gorio od plamena, a njegovi točkovi su bili svi gorjeli. Rijeka ognjena je tekla, šikljajući pred njim – navodi se u odlomku iz Biblije.
Uprkos upotrebi zamjenica za označavanje Boga (i „on“ i „ona“), Bog ne postoji ni kao muško ni kao žensko, prema vjerskim stručnjacima.
Umjesto toga, Bog postoji u subjektivnom smislu, kao vodič i izvor snage za milione ljudi, a ne u ljudskom obliku.
Dr. Ilaja Delio, teološkinja sa Univerziteta Vilanova u Pensilvaniji, rekla je za MailOnline da je društvo dugo pripisivalo ljudske karakteristike Bogu, ali da Bog nije čovjek.
– Mi smo antropomorfizovali Boga. Napravili smo od njega super „čovjeka“, velikog momka na nebu kojeg možemo da prihvatimo ili odbacimo. Ali to nije Bog, to je projekcija naše potrebe za Bogom – rekla je ona.
Bog „nije objekat koji možemo da vidimo“ već „subjekt“, „ime samog Bića“ i „simbol bezuslovnog života“, istakla je dr. Delio.
– Ko god da raspravlja za ili protiv Boga nije razumeo reč Bog. Dakle, Bog nije tema o kojoj se raspravlja, već je osnova svega što postoji, i ne zavisi od granica ljudskog uma – objasnila je dr. Delio
Aleksandros Batalias, doktorant iz oblasti vještačke inteligencije (AI) i teološke antropologije na Univerzitetu u Kembridžu, slaže se da Bog nije objekat, već „subjekt“.
– Tokom istorije hrišćanstva, teolozi i filozofi su nastojali da koriste racionalne argumente i dokaze da dokažu postojanje Boga. Ali stvarnost Boga nije dokaziva jer prevazilazi ljudsko razumijevanje. Ne postoji način da se konstruiše argument ili teorija koja može objektivno dokazati postojanje Boga, jer Bog nije predmet za analizu ili mjerenje – rekao je Batalias.
Pitanje „Da li je Bog stvorio univerzum ili ne?“ je veoma sporna i možda nikada neće imati konačan odgovor. Iako će mnogi naučnici priznati da nema dostupnih dokaza koji bi opovrgli ovu teoriju, baš kao što ne postoji eksperiment koji može dokazati Boga. Naučnici se uglavnom slažu da je svemir nastao kada se Veliki prasak dogodio prije oko 14 milijardi godina.
Dok neki hrišćani misle da je za Veliki prasak bio potreban božanski tvorac, mnogi akademici su opovrgli ovu tvrdnju, uključujući Stivena Hokinga.
Legendarni engleski fizičar rekao je da je Veliki prasak neizbežan zbog zakona gravitacije, čime je doveo u pitanje uvjerenje ser Isaka Njutna da je svemir morao da dizajnira Bog jer nije mogao nastati iz haosa.
U svojoj knjizi „Veliki dizajn“ iz 2010. godine, Hoking je rekao da „univerzum može i da će se sam stvoriti“, što je izazvalo vjersku debatu. „Pošto postoje zakoni poput gravitacije, univerzum može i nastaće sam od sebe, iz ničega… Spontano stvaranje je razlog zašto nešto postoji. Nije neophodno pozivati Boga da teatralno pokrene univerzum“, napisao je Hoking.
Britanski evolucioni biolog Ričard Dokins identifikovao je sedam prekretnica koje kategorišu vjerovanje u postojanje božanstva. Oni se kreću od 100 posto sigurnosti da Bog postoji (teista) do 100 posto sigurnosti da Bog ne postoji (ateista), sa 50 posto sigurnosti (potpuno nepristrasno) u sredini.
Dok neki mogu tvrditi da postojanje Boga može u velikoj meri zavisiti od ličnog vjerovanja i vjere, Dokins, ateista, smatra da se koncept ličnog boga kvalifikuje kao obmana.
On je u knjizi „Iluzija Boga“ napisao: „Postoji nešto infantilno u pretpostavci da neko drugi ima odgovornost da vašem životu da smisao. Zaista odraslo gledište, nasuprot tome, jeste da je naš život onoliko smislen, ispunjen i lijep onoliko koliko mi odlučimo da ga napravimo“.
Jedna anketa je pokazala da se tinejdžeri i oni u ranim dvadesetim godinama upola manje identifikuju kao ateisti nego njihovi roditelji.
Ljudi od 18 do 24 godine, koji pripadaju generaciji Z, na primer, najduhovnija su starosna grupa u Velikoj Britaniji. Među njima je samo 13 odsto identifikovanih ateista. Ostalih 62 odsto sebe opisuje kao „veoma“ ili „prilično“ duhovne, prema istraživanju OnePoll.
Na pitanje koji su najveći faktori koji stoje iza pada stope hrišćanstva u Ujedinjenom Kraljevstvu, generacija Z je navela „skandale koji uključuju zlostavljanje“, piše Dejli mejl.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu