U pravoslavlju, paljenje svijeće kada se neko upokoji, ima duboko ukorijenjeno simboličko značenje. Svijeća, kao izvor svjetlosti, predstavlja duhovnu svjetlost koja pomaže duši preminulog da se usmjeri ka vječnom životu.
Paljenjem svijeće, vjernici izražavaju poštovanje prema preminuloj osobi, moleći se za njen spasenje i večni mir.
Svijeća je, dakle, i molitva, ali i znak nade, jer u pravoslavnoj vjerovanjima, smrt nije kraj, već prelazak u drugi život. Ona ne samo da osvjetljava put duši preminulog, već i okuplja zajednicu u zajedničkoj molitvi.
Međutim, u nekim krajevima naše zemlje, prevenstvo u Istočnoj Srbiji, običaj je da se kumu, kada se upokojio, ne pali svijeća, što nije u skladu sa pravoslavnim kanonima.
Na ovo je za Religiju.rs ukazao pravoslavni sveštenik, koji je dobro upućen u tamošnje običaji, i moli ljude da to prestanu da rade.
– Ljudi, iako pravoslavne vjeroispovijesti, tamo kumu ne pale svijeću kad umre, uz banalno objašnjenje da se “kumu ne vraća sveća”. To oni vezuju za činjenicu da je kum njima držao svijeću na vjenčanju i krštenju, a kada ih pitate kakve to veze ima da oni onda njemu ne pale svijeću kad umre, racionalnog objašnjenja nemaju – kaže sveštenik i nastavlja:
– Svim upokojenim se pali svijeća, bez izuzetaka. Nema tu kum, brat, otac, majka, komšija… Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao: “Ja sam svjetlost svijetu”. Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je i malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao – objašnjava sveštenik.
Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao: “Ja sam svjetlost svijetu”.
Ta svetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U pravoslavlju, paljenje svijeće kada se neko upokoji, ima duboko ukorijenjeno simboličko značenje. Svijeća, kao izvor svjetlosti, predstavlja duhovnu svjetlost koja pomaže duši preminulog da se usmjeri ka vječnom životu.
Paljenjem svijeće, vjernici izražavaju poštovanje prema preminuloj osobi, moleći se za njen spasenje i večni mir.
Svijeća je, dakle, i molitva, ali i znak nade, jer u pravoslavnoj vjerovanjima, smrt nije kraj, već prelazak u drugi život. Ona ne samo da osvjetljava put duši preminulog, već i okuplja zajednicu u zajedničkoj molitvi.
Međutim, u nekim krajevima naše zemlje, prevenstvo u Istočnoj Srbiji, običaj je da se kumu, kada se upokojio, ne pali svijeća, što nije u skladu sa pravoslavnim kanonima.
Na ovo je za Religiju.rs ukazao pravoslavni sveštenik, koji je dobro upućen u tamošnje običaji, i moli ljude da to prestanu da rade.
– Ljudi, iako pravoslavne vjeroispovijesti, tamo kumu ne pale svijeću kad umre, uz banalno objašnjenje da se “kumu ne vraća sveća”. To oni vezuju za činjenicu da je kum njima držao svijeću na vjenčanju i krštenju, a kada ih pitate kakve to veze ima da oni onda njemu ne pale svijeću kad umre, racionalnog objašnjenja nemaju – kaže sveštenik i nastavlja:
– Svim upokojenim se pali svijeća, bez izuzetaka. Nema tu kum, brat, otac, majka, komšija… Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao: “Ja sam svjetlost svijetu”. Ta svjetlost treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je i malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao – objašnjava sveštenik, prenosi Republika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu