Bio je mlađi od mnogih staraca i očeva u Skitu, ali je dostigao takve vrline da su i stariji želkeli da uče od njega.
Jednom ga je upitao Sv. Makarije: Reci mi, šta je posao monaha? Zaharije mu je odgovorii: Zar mene pitaš, oče? Na to mu ava Makarije odgovori: Da, čedo Zaharije, jer me neko u duši potstiče da te to upitam. Zaharija rječe: Po mome mišljenju, oče, posao je monaha – primoravati sebe na sve za povijesti Božje.
Jednom prilikom ave Mojsije upita Zahariju: Reci mi, šta da radim? Čuvši to, Zaharija se baci pred noge ave Mojsiju, govoreći: Ti mene pitaš, oče? Starac mu reče tad: Vjeruj mi, čedo, vidjeh Duha Svetog gde siđe na tebe, i to me prinudi da te pitam. Tada Zaharija skide svoj kukulj/kamilavku (tj. monašku kapu), baci je pod noge i , pošto je izgazio, reče: Ako čovjek ne smrvi sebe ovako, ne može biti monah! – Njegov otac, ava Karion, govorio je: Ja sam mnoge trudove i podvige podnio, veće od trudova sina mog Zaharije, ali nisam dostigao tu duhovnu mjeru kao on zbog njegovog smirenja i ćutanja, prenosi Novosti Magazin.
Kada prepodobni Zaharija bješe na samrti, upita ga spomenuti ave Mojsije: Šta vidiš? Zaharija mu odgovori: Nije li bolje, oče, da čovjek ćuti? Na to ave Mojsije odgovori: Da, čedo, bolje je, zato i ćuti. U trenutku njegove smrti, ava Isidor, koji je sjedio pored njega pored njega, pogledavši u nebo, reče: Raduj se, čedo moje, Zaharija, jer ti se otvoriše vrata nebeskog carstva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu