Vaskršnji post 2025. počinje 3. marta i traje do 19. aprila. Svaka nedjelja Velikog posta ima svoje ime i pravila posti se na različit način. A ovo su pravila za svaku od sedam nedjelja.
Patrijarh Pavle je o postu i pričešću ovako govorio.
– Šta za duhovni život hrišćanina znači Sveto Pričešće jasno je iz te riječi samoga Gospoda: „Ja sam živi hljeb koji je sišao s neba. Ko jede od ovoga hljeba živjeće vječno… Ako ne jedete tijela Sina čovječijeg i ne pijete krvi njegove, života nećete imati u sebi. Ko jede tijelo moje i pije krv moju ima život vječni i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer je moje tielo pravo jelo i krv moja pravo piće – rekao je patrijarh Pavle, pa dodao:
– Iz potpune vjere u ove riječi Gospodnje, prvi su hrišćani žurili Svetom Pričešću ne po nekom naređenju, nego neposredno iz osjećanja da bez njega ne mogu duhovno živjeti, upravo onako kao što čovjek ne diše po naređenju, nego spontano, osjećajući da se bez vazduha guši i da umire.
“Svetom pričešću prilaze u čistoti i svjetlosti srca i duše”
– Odlazili su svagda nedjeljom i praznikom na Svetu Liturgiju i na đakonov poziv – „sa strahom Božijim i vjerom pristupite!” svi su u redu, prilazili i pričešćivali se. Oni su pritom potpuno osjećali da pristupaju najdubljoj tajni naše vjere i najvećem daru Božijeg milosrđa, pa su se trudili da Svesvetnom i Prečistom Bogu, u Svetom Pričešću, prilaze u čistoti i svjetosti srca i duše – rekao je Patrijarh Pavle, pa dodao:
– Zvali su se „sveti” i zaista su bili sveti; čuvali su se od svakog grijeha, jer su znali da „ko čini grijeh, rob je grijehu”, da grijeh okreće čovjeka na pravac koji vodi suprotno od Boga, prlja dušu i čini je nesposobnom za Sveto Pričešće. Onaj ko bi ipak pao u grijeh, odmah se dizao, ispovješću čistio dušu od njega da ne bi u nečistoti primio Sveto Pričešće: „Jer, koji nedostojno jede i pije (hljeb i čašu Gospodnju ) sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela i krvi Gospodnje.
“Naredba vječna”
– U isto vrijeme, hrišćani su sveto držali i ustanovu posta, znajući da je post božanska ustanova, jer je još u Starom Zavjetu Bog naredio post kao „naredbu vječnu”. U Novom Zavjetu je sam Gospod Isus Hristos postio i rekao da će Njegovi učenici postiti. Postili su Apostoli i svi Sveti… Post su držali u određeno vrijeme radi potrebe posta, a pričešćivali se radi potrebe pričešća stalno, kako za vrijeme posta tako i za vrijeme mrsa; u postu se postilo i pričešćivalo, u mrsu se mrsilo i pričešćivalo, onako kao što danas čine sveštenici – rekao je Patrijar Pavle, pa dodao:
– Prvobitno nije bilo neke posebne pripreme za Pričešće, niti je post smatran za jedno od sredstava za njega. Za pričešće se pripremalo cjelokupnim životom, držanjem svih Božjih zapovjesti i čuvanjem od svakog grijeha.
“Moralni život hrišćana je bio na velikoj visini”
– Tako su postupali i sveštenici i vjernici u hrišćanskoj Crkvi za čitavo vrijeme progona, za prvih 300 godina, dok su u nju stupali samo oni koji su iz čvrste vjere u Carstvo nebesko bili spremni na sve teškoće da bi ga zadobili. Moralni život hrišćana tada je bio na velikoj visini. No, kada je došla sloboda, pod carem Konstantinom, 313. godine, Crkvi su počeli prilaziti i oni koji u njoj nisu tražili i našli „blago skriveno u polju” i koji nisu bili spremni da sve daju da bi kupili to polje… – rekao je Patrijarh Pavle, pa dodao:
– Stoga se nivo moralnog života hrišćana u mnogome snižava. Svetom pričešću mnogi pristupaju i tada redovno, ali bez ozbiljnog staranja da za Njega budu što dostojniji. Drugi, pak, počinju svoj redovan prilazak Svetoj čaši da odlažu, sa izgovorom da žele da se što bolje pripreme.
“Post im je padao teško”
– Ali borbu za očišćenje svoje duše nisu vodili stalno, nego povremeno, samo nekoliko dana prije Pričešća. No, i to im je padalo teško, pa su sve češće odlagali pripremu i samo pričešćivanje, dok nisu spali na to da se pričešćuju samo četiri puta godišnje ili još rjeđe – rekao je Patrijar Pavle, pa dodao:
– Zbog onih prvih, Crkva je, po riječima Svetog Jovana Zlatoustog, i ustanovila 40 – dnevni post pred Božić i Vaskrs: Primjetivši štetu koja dolazi od nemarnog postupanja, Oci odrediše 40 dana… da bi smo svi mi, očistivši pažljivo u ove dane molitvama, milostinjom, postom, svenoćnim bdjenjem, suzama, tako pristupili Svetom Pričešću čiste savjesti, koliko je to moguće.
“Na sebe navlače sud, osudu, kaznu i muke”
– One druge, pak, Sveti Otac opominje da se moraju truditi ne povremeno, pred samo Pričešće, nego da im valja da stalno žive tako da mu čiste savjesti mogu redovno pristupati. Na pitanje „kojima treba dati za pravo, onima koji se rijetko pričešćuju, ili onima koji to čine često”, on odgovara: „Ni jednima, ni drugima, nego onima koji se pričešćuju sa čistom savješću, čistim srcem i besprijekornim životom. Takvi neka pristaju svagda. A koji nisu takvi – nijedanput. Zato što oni na sebe navlače sud, osudu, kaznu i muke – rekao je Patrijar Pavle, pa dodao:
– No od svih sredstava čišćenja duše za ovaj najprisniji susret i za sjedinjenje sa Gospodom, o primanju Njegovog tijela i krvi, u svijesti našeg naroda došlo se dotle da se u tjelesnom postu vidi sve i sva.
“Da ne ide vračarama”
– Mnogi od sveštenika postaviće pred Pričešće vjernom samo jedno pitanje: „Jesi li postio?” i , kada čuju potvrdan odgovor, reći će: „Pristupi!” Kao da je to jedino važno, a sve drugo nebitno, i to – da li ovaj zna čemu pristupa i zašto, i to – zna li Simvol vjere i osnovne molitve, i da su mu usta i jezik čisti od laži, psovki i ružnih riječi, i da možda nisu bludnici; a ako je u pitanju žena, da nije možda sujevjerna, da ne ide vračarama i gatarama, da ne nosi nikakve amajlije, ili da možda ne vrši pobačaj… – rekao je patrijar Pavle, pa dodao:
– A o interesovanju sveštenika za redovnu molitvu, čitanje Svetog Pisma i bogomislije onoga ko želi da se pričesti, i da ne govorimo.
“Protiv mehaničkog pristupa Svetom Pričešću”
– Protiv ovakvog mehaničkog pristupa Svetom Pričešću, u pravoslavnom svijetu sveštenici – pastiri intezivno nastoje na tome da se vjerni što češće, po mogućstvu na svakoj Liturgiji pričešćuju, spremajući se za to stalnim bdjenjem nad svojom dušom – rekao je Patrijarh Pavle, pa dodao:
– Poznajući dobro duhovno stanje svakog pojedinačnog člana svoje pastve, jednima savjetuju da se pričešćuju više puta u toku posta, drugima da to čine i u vrijeme mrsa, pri čemu nekima da poste dva-tri dana, nekima sedam dana, a nekima da se pričešćuju stalno i bez posta… Neosporno je da i shvatanje naših vjernih treba uzdizati u pravcu redovnog pristupanja Svetoj Tajni Pričešća, ali pod uslovom da stalno bdiju nad čistotom svoje duše, nad držanjem duhovnog posta, čuvanjem srca, očiju, ušiju, i sviju čula od svega grešnog, a ne samo držanjem tjelesnog posta i to samo nedjelju pred Pričešće. Znači, treba se sačuvati svake krajnosti i jednostranosti, piše ŽenaBlic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu