Djetinjci se slave treću nedjelju pred Božić. Odrasli rano ujutru ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja vežu djecu, a za vezivanje obično koriste kaiš, gajtan, kanap ili deblji konac. Obično se zavežu noge ili ruke, pa se jednim dijelom kanap zaveže za sto ili stolicu.
Vezivanje za Djetinjce, Materice i Oce ima višestruku simboliku. Simbolizuje čvrste porodične veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama, zatim upućuje ukućane na štedljivost i istrajnost u vrlinama.
Štedljiva djeca prikupe nešto sredstava štednjom, pa za taj dan nabave neku čast i driješe se onima koji ih vežu.
Biti kao dijete jeste povratak životu kao radosti i životu kao slobodi, što je i sama suština praznika koji najavljuju rođenje sina Božijeg.
Djetinci, kao i Materice i Oci, koji padaju na naredne dvije nedjelje, provode se u zajedništvu, uz okupljanje porodice. Svakog od ovih praznika, priprema se svečani ručak na kojem se okupi cijela porodica.
Sljedeće nedjelje u ulozi darodavca su majke, posljednje nedjelje pred Božić, poklone dijele očevi.
Međusobnim vezivanjem i odvezivanjem, ukazuje se da se treba radovati i kada darujemo druge, da davanje znači dobijanje, da milosrđe znači ljubav prema bližnjem, da praštanje i pokajanje jesu vrline, piše Glas Srpske.
Sutra se potapa božićna pšenica u vodu, na Nikoljdan sije, kako bi dovoljno porasla do praznika rođenja Sina Božijeg.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu