Magazin

Običaji koji se moraju ispoštovati: Danas su mesne poklade, kada se vjernici pripremaju za početak velikog Vaskršnjeg posta

Mesne poklade u pravoslavlju predstavljaju praznik koji se obilježava posljednje nedjelje prije početka Velikog posta, kada je dozvoljena upotreba svih namirnica.

Običaji koji se moraju ispoštovati: Danas su mesne poklade, kada se vjernici pripremaju za početak velikog Vaskršnjeg posta
FOTO: MARINA ĐUKIĆ/RINGIER

Danas je posljednji dan kada se može jesti meso, dan pred početak Siropusne ili Bijele nedjelje.

Ove poklade su dio pripreme vjernika za post, a karakterišu ih porodična okupljanja, molitva i praštanje, kao i običaji veselja prije perioda uzdržavanja.

1. Uzdržanje i priprema za post

Atonski monasi, kao i Crkva uopšte, ne prihvataju svjetovne pokladne običaje. Za njih, to nije dan prepuštanja izobilju, već prilika za duhovnu sabranost i pripremu za Veliki post.

Kako su govorili starci: „Tijelo ima svoje želje, ali duša traži mir Božiji.“

Konzumaciju mesa nisu smatrali grijehom, ali su isticali da prekomjernost i neobuzdano ugađanje čulima odvode čovjeka od duhovne budnosti.

Sveti starac Pajsije Svetogorac govorio je:

– Čovjek koji je navikao da slijedi želje stomaka, teško može slijediti želje svoje duše.

2. Značaj posta i pripreme duše

Na Svetoj gori, iščekivanje Velikog posta je važnije od svetovnih veselja. Starci su podsjećali da tijelo ne smije da vlada dušom, već da bude podređeno duhovnim potrebama. Jedan starac sa Svete gore govorio je:

– Što više punimo stomak, to više praznimo dušu.

Umesto da se usredsređuju na hranu i tjelesne užitke, monasi ovaj period koriste za pojačanu molitvu, post i podvig. Smatrali su da se prava radost ne nalazi u prekomjernoj gozbi, već u unutrašnjem miru i duhovnoj pripremi.

3. Odnos prema svjetovnim običajima

Starci sa Svete gore nisu osuđivali one koji praktikuju običaje na Mesne poklade, ali su podsticali vjernike da ne dozvole da hrana i izobilje postanu cilj sami po sebi.

Starac Jefrem Arizonski govorio je:

Svijet se veseli misleći da je to radost, ali prava radost je mir duše.

Često su savjetovali hrišćane da se ne upuštaju u grešna veselja i prekomjernosti koje često prate Mesne poklade. Podsjećali su da se prava priprema za post ne dešava kroz prejedanje, već kroz smirenje i sabranost.

4. Duhovno „pečenje“ – očišćenje strasti

Neki starci su metaforično koristili izraz „pečenje“ kako bi govorili o potrebi da se sagore strasti starog čovjeka. Govorili su da, umjesto da „pečemo“ tijelo hranom, treba da „pečemo“ svoje strasti – da ih spalimo pokajanjem i pripremimo se za duhovnu obnovu kroz Veliki post.

Jedan svetogorski starac govorio je sa osmehom:

Ako hoćeš da pečeš nešto, zapali vatru ljubavi prema Hristu u svom srcu.

Savjeti za vjernike

Svetogorski monasi savjetovali su vjernike da ne pogrešno tumače duhovni značaj dana pred post.

Nisu zabranjivali hranu, već su pozivali na umjerenost i razboritost. Govorili su da Mesne poklade mogu biti prilika za zahvalnost Bogu, a ne za neumjerene užitke.

Jedan starac često je govorio:

Jedi, dijete moje, ali s mjerom. Smij se, ali bez grijeha. Raduj se, ali ne zaboravi na Boga.

Pročitajte još

Starci sa Svete gore nisu smatrali Mesne poklade danom grijeha, već podsjećanjem na duhovni put.

Dok je u svijetu ovaj dan povezan sa hranom i veseljem, na Svetoj gori se doživljava kao poziv na uzdržanje, molitvu i pripremu za Veliki post. Pravo značenje Mesnih poklada, prema starcima, ne nalazi se u mesu i užicima, već u ljubavi Božijoj i traženju istinske radosti, piše Religija.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu