Škorić se bavi rijetkim zanatom u cijelom kraju jer su trnke od ražene slame odavno zamjenjene modernim košnicama. Samo prilikom hvatanja pčelinjih rojeva i vraćanja u pčelinjak, trnke su praktične i neophodne, kaže Dario Škorić koji pripada četvrtoj generaciji pčelara u porodici.
Pčelarstvo sam oduvijek volio jer su se time bavili moj otac Slavko, djed Piljo i pradjed Stevan. Pčele su oduvijek zujale u našem dvorištu ili njegovoj okolini. Zujanje pčela mi je prijalo. Ja sam se prije petnaestak godina zainteresovao za ozbiljniju proizvodnju meda i naučio plesti trnke – ispričao nam je Škorić, jedan od najmlađih pčelara koji u ovom poslu ima zavidno iskustvo te pomaže i drugima da krenu istim putem.
On je usavršio proizvodnju trnki od slame koje su nekada imale široku primjenu, u vrijeme primitivnijeg načina pčelarenja.
Mali broj pčelara sada koristi trnke, smatra Škorić, ali su se one još uvijek zadražle kod skromnijih pčelara koji se nisu odrekli tradicije u proizvodnji meda.
– Presudno je da u trnku ne dopire svjetlost, jer to pčelama ne odgovara. Zato stalno provjeravam postojanost i kompaktnost zida uvezujući ga i dotežući plastičniom užadima. Početak je bitan, kao u svakom drugom poslu, a važan je i završetak, da se košnica ne bi osula – objašnjava Škorić, po zanimanju automehaničar zaposlen u Svinjogojskoj farmi u Novoj Topoli, znatiželjnoj djeci svoj posao i vještinu pletenja te upotrebe trnki u pčelarstvu.
– Prvi rojevi pčela se uglavnom hvataju za niske grane, najčešće kruške i šljive. Kasniji rojevi koji se odvajaju od istog društva idu u visinu i do njih je mnogo teže doći. Zato su neophodne trnke i bez njih se zapravo ne može – smatra Škorić na osnovu bogatog pčelarskog iskustva.
Prilikom predstavljanja knjige “Stari zanati u RS” Vladimira Đukanovića u Gradiški, autor je kazao da je pčelarstvo košnica za njega nepoznato zanimanje u RS. Zato nije obuhvaćeno među 13 zanata koji su u ovoj publikaciji detaljno opisani i ilustrovani.
– U Gradiški sam prvi put vidio pletara travom, što je jedan od najstarijih zanata. Nisam znao da to ovdje postoji i pobrinuću se da pletarstvo obuhvatim u sljedećoj knjizi – kazao je Đukanović navodeći stare zanate koje je obradio. To su grnčarstvo, kovačluk, kazandžijski, sarački, kujundžijski i još neki zanati.
Godišnje 1.500 kilograma meda
Dario je odavno shvatio da je pčelarstvo unosno i da se vrijedi angažovati, posjeduje 60 pčelinjih društava i godišnje proizvodi 1.500 kilograma meda, za čiji plasman ne brine.
On kaže da kvalitetan med od planinskih trava, cvijeća, medonosnog biljka, uvijek ima kupce. Na ovom području čiste prirode su velike površine kestena, lipe, bagrema…
Po dobroj pčelinjoj paši izdvajaju se Vrbaška, Kijevci, Dragelji, Grbavci, Turjak, Jurkovica, Jazovac, Miljevići i druga potkozarska sela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu