Sa tv ekrana saobraćajni inženjeri i policajci trube o distanci između auta, zbog sigurne vožnje: “Da su držali propisan razmak sad bi bili živi”!
Na poslu, kao vječnoj jazbini, gdje predatori jedu sve manje od sebe i nemoćne, pametni ti dijele savjete kad poklekneš i ne znaš više kuda: “Trebala si držati distancu od svih”!
U velikim porodicama, kad se svi ožene i udaju, postanu svoji ljudi, neminovne su čarke i zamjerke, pa ti niko ne mora reći jer se samo kaže, distanca majka!
U komšiluku, nekoliko žena ne izbijaju iz tuđe kuće, više njih, u krug, i traje to godinama dok ne pukne lanac, najčešće zbog banalne rečenice, npr. čija je sarma bolja ili kosa gušća. Zla krv se uskovitla i ostane mržnja do smrti. Da je bilo distance ne bi bilo seoske ili gradske tantavice!
Dođu pošasti niotkuda, samo povaljaju svijet kao zimsko žito, zakapijaju nas iza sedam brava, u staklena zvona sabiju život kao rođendansku tortu, odrede putanje kretanja za hljeb i so i komanduje neki čovjek, koordinator: “Razmak, distanca obavezna dva metra”!
Ko misli da ostane živ i prevari koronu, raskomot od svega i svakoga!
Od samog rođenja nije poželjno da bebu nadviruju i posebno ljube, razne babe žabe.
Sad je utvrđeno da je ta gnjavaža djeteta opasna i nezdrava. Samo izdaleka, kao u čuvenoj pjesmi Desanke Maksimović.
Nema te važnosti za opstanak čovječanstva kao što je značenje razmaka ili po stranskoj (mi to posebno volimo, jer ima dvojako dejstvo) – distance!
Od česte upotrebe riječi i ponašanja u tom značenju mi smo se distancirali od sebe samih i svakog svog. Nije naš čovjek toliko neempatičan koliko su drugi tražili od njega, čak ga zakonom primoravali da se odmakne.
Žuta traka u bankama jeste dobrodošla, ali ove nevidljive, koje povuče strah od bolesti ili neprilike svake vrste… E, te su brazde zaorale nesreće koje je teško izbiti iz glave. Nekad za bolje, a nekad i gore.
Kako god, distanca nas sad može spasiti, a za poslije ćemo vidjeti.
Neda Kozomara, kolumnistkinja
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu