Međutim, koliko je taj zagrljaj može da bude snažan, brižan i ljekovit najbolje možemo da vidimo i osetimo u domu Slađane Lulić u Verušiću kod Subotice, koja u svom domu, rame uz rame sa svoje tri kćerke, podiže i dvoje bratovljeve djece, koji su ostali bez oca i majke.
Saobraćajna nesreća koja se 10. septembra prošle godine dogodila na Žedničkom putu, kod “Radine kafane” u trenu je odnijela život Zlatka Gabrića. Poslije lavovske borbe za život, 18 dana kasnije povredama je podlegla i njegova supruga. Njihovi dječaci šestogodišnji Josip i četvorogodišnji Ivan ostali su siročad. Ali nisu ostali sami. Istog dana kada se desila nesreća, iz vrtića su ih uzeli tetka Slađana i teča Zoran i od tada su oni u njihovom domu u Verušiću. Uz svoje tri kćerke Nikolinu (10), Petru (7) i Dunju, koja će tek godinu dana, Slađana i Zoran su dobili još dvoje djece, piše portal Subotica.com.
– Meni je to bilo jedino moguće rješenje. Na neku hraniteljsku porodicu ili dom nismo ni pomislili. Svima nam je to bio veliki šok, tragedija od koje se još nismo oporavili. Decu smo doveli odmah kod nas i od tada su oni kao naša – pričaju Slađana i Zoran, koji su dobili status staratelja dječacima.
– Bilo je teško svima. Najteže je nekako palo našoj najstarijoj kćerki jer ona sve razume i zna da je ujaka izgubila. Normalno je da djeca osjećaju gubitak, plakali su tokom noći, pa smo mi spavali sa njima, ali se mi trudimo da oni to sve manje osjete. Ne razdvajamo ih od naše djece. Prema svima jednako. Pokazujemo im slike mame i tate, pričamo im, ali oni su mali i okruženi ljubavi i pažnjom, te drugačije prihvataju.
Tako u domu Lulića raste petoro mališana. Slađana svakodnevno kuva za osam duša a često i za devet, jer su poslije tragedije u selo doveli i snajinog oca koji je poslije smrti kćerke ostao bez ikoga. Dnevno, kaže, opere bar tri mašine veša. Žive skromno i smjerno, od poljoprivrede, prodaje mlijeka i sira koje dobiju od nekoliko krava i Slađanine naknade koju dobija na porodiljskom odsustvu.
Sva djeca u jednoj sobi
Na skromnost i red su navikli, ali najveći problem je prostor jer kuća ima samo dvije sobe i sada su sva djeca u jednoj sobi.
– Sve stižemo jer sada ne radim. Ali kada se vratim na posao, biće problem jer ću veliki dio dana biti van kuće, a oni će i dalje biti mali. A na jednoj plati ne smijemo da ostanemo. Zato sam se prijavila za hranitelja, da mi naknada zamjeni platu i da mogu da se posvetim njihovom odrastanju – priča Slađana.
– Međutim, jedan od uslova koji moramo da ispunimo je da imamo još jednu prostoriju.
Imaju Lulići prostora da nadograde kuću, ali za to novca nemaju. I ono malo ušteđevine što su imali dali su na troškove sahrana, kupovinu grobnice…
– Imamo i mjesta i ideja, ali džep je prazan – iskreno će Zoran.
– To moramo pod hitno da rješimo. Najstarija spava na krevetu, njih troje na ugaonoj garnituri, a najmlađa sa nama u dnevnoj sobi. Svjesni smo da ne može tako, da moramo da ih odvojimo i moramo da nađemo način da dogradimo još jednu sobu. Voljeli bismo kada iduću zimu ne bi dočekali ovako.
Dani ispunjeni ljubavlju
Dani u porodici Lulić ispunjeni su ljubavlju. To je, kažu, jedini način da se teška porodična tragedija prebrodi.
– Najvažnije mi je da su oni srećni i zdravi. Stvarno problema sa njima nemamo. Svih petoro su jako dobra djeca, znaju red, svuda ih vodimo… Nije isto imati troje i petoro djece, sada su mali, ali kako budu stariji biće komplikovanije i teže. Svima isto priuštimo, ako imamo flašu soka ona se dijeli na pet, čokolada takođe, svako dobije tri kockice. Od srca nikoga ne odvajamo i daćemo sve od sebe da napravimo od njih dobre ljude – poručuju Lulići.
Svi koji žele da pomognu ovim ljudima velikog srca da omoguće bezbrižno odrastanje svojim mališanima mogu to da učine uplatom na račun (170-0010497610000-61, Unikredit banka, Slađana Lulić) ili donacijom građevinskog materijala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu