Sudbine

"PJEVAM, A VRIŠTALA BIH" Pjevačica sahranila sina jedinca, a ovako priča o bolnoj temi

Čuvena džez i soul pjevačica, Blagica Beti Đorđević svojim anđeoskim glasom ostavlja sve bez teksta, ali o njenom privatnom životu malo se zna.

Beti Đorđević
FOTO: RTS / SCREENSHOT

Ona je odrasla nedalko od Kumanova, u selu Matejić, gdje je živjela sa bakom, a jednom prilikom ispričala je kako je imala teško djetinjstvo.

Udala se veoma mlada, za svog supruga Bobu, a kao majka se ostvarila kada je imala 20 godina i rodila sina Branislava.

Bob je sa svojim bendom nastupao u inostranstvu, a Beti je živjela u Beogradu i povremeno mu dolazila u posjetu. Jednom prilikom mu se pridružila na nastupu u Zapadnoj Njemačkoj, a njegov bend je bio oduševljen Betinim glasom.

Pročitajte još

Međutim, sreći je došao kraj i njih dvoje su se razveli 1978 godine, a kao razlog razvoda pjevačica je rekla da nisu uspjeli da se izbore sa teretom slave.

– Mene su prosto tražili, a on nije mogao da se izbori s tim. Nije to mogao da podnese i došlo je do kuršlusa. Tih posljednjih godina krenule su neke neprijatne situacije… Šteta je to. Petnaest godina braka i na kraju je moralo da se završi ovako kako se završilo – otkrila je Beti u intervjuu za Story.

Prije nekoliko godina Betin život promijenio se, nakon što je njen jedinac preminuo u 47. godini od srčanog udara. Iza sebe je ostavio suprugu Snežanu, kćerku Kristinu i sina Vladana.

– Na groblju sam, gdje sam drugo, kad me pitaju… Samo ja znam kako mi je. Danas imaš dijete, sutra ga nemaš. Nisam znala kuda ću i šta ću sa sobom da uradim. Nije mi lako da vam to objasnim… Pjevam, a prije bih vrištala. Kroz svaku notu, kroz svaku pjesmu izlazi moj bol. Ogromna bol. Mog sina više nema… Umro je od srca. Imao je 47 godina. Iza njega je ostalo dvoje djece. Moja unuka Kristina, unuk Vladan i divna snaha Snežana – rekla je pjevačica za Blic svojevremeno.

Nakon toga povremeno nastupala i trudila se da svojoj publici pokloni samo najljepše emocije, pjevačica priznaje da od toga dana više ništa nije isto. Nakon toga prestala je da sluša muziku jer ju je ranije slušala sa sinom.

– Moj sin je bio veoma talentovan. Slušali smo muziku zajedno. Sad više ne slušam muziku, ne sluša mi se ništa. Pitaju me ovdje da li imam kompjuter, pa otkud da mi je do kompjutera, jesu oni normalni? Pitaju onda pa kako vi funkcionišete. Kako funkcionišem? Ne funkcionišem! Ne slušam ništa. Ne mogu da slušam te stvari koje smo zajedno slušali moj sin i ja. Muzika je strašna po tom pitanju, može čovjek na svakakve misli da dođe uz nju – rekla je tada.

Njen život od tada je, kako je rekla u pomenutom intervjuu, vrijeme plakanja. Smogla je snage da nastavi sa radom i nastupi mjesec dana nakon njegove smrti.

– Samo mjesec dana poslije njegove smrti, trebalo je da nastupim na Gardošu. Nastup je davno prije toga zakazan. Otišla sam u Zemun… Stala na binu. Aplauz, ovacije. U publici mnogo onih koji me se sjećaju, znaju ko sam… Nisam izdržala… Mislila sam da ću ćutati o svom bolu zauvijek. Rekla sam da taj nastup posvećujem sinu koji je umro. I otpjevala “Crying Time”. To jer moj život od tada – vrijeme plakanja.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu