Sva tri scenarija do sada su navođena u pokušaju da se razjasni kako je umro Stefan Filić. Osamnaestogodišnjak, učenik, drug, sin, i stariji brat. Sve je ovo bio Stefan, a kažu, i mnogo više.
Stefanovog mlađeg brata (16) napali su nešto stariji momci, šesnaestogodišnjak je dobio udarac, i Stefan se umiješao. Ubrzo je on postao taj koji prima udarce, čak i dok je ležao na podu. Nikola B. (21), čijem divljanju niko u Velikoj Plani nije stao na put, zadao je posljednji udarac. Šutnuo je u glavu dječka koji je već oboren i izudaran, a zatim pobjegao sa još šestoricom drugara, koji su tu bili prisustvovali, i udarcima, ili ćutanjem, učestvovali. Stefan je, ne budeći se iz kome, sutradan umro.
– Njega nema, mi ne možemo da ga vratimo. Njegov mlađi brat je bio tu, kad se to desilo. On još u katastrofalnom psihičkom stanju. Ovo je velika tuga, otac je u šoku, kao i majka, ne mogu da pričaju – rekao je Stefanov rođak.
A u kakvom stanju i može da bude dječak kojem je umro brat?
Da okolnosti budu gore, kavga je započela jer su nasilnici prvo targetirali njega. Ovdje nije kriv niko drugi do upravo ti nasilnici, ali tinejdžeru koji je ostao bez brata mora da prolazi kroz glavu kako je on povod svega što se dogodilo, da se nije nasmijao, ili da onog nije zakačio ramenom.
Kako će sada njegov život izgledati poslije svega?
Zato sada mi odrasli moramo da podržimo dijete, da mu pomognemo da se izbori i nastavi da živi i da mu objasnimo – nisi ti kriv.
Psiholog Aleksandra Janković prije svega ističe da je porodici potrebna pomoć stručnjaka, koji će ih provesti kroz ovu izuzetno tešku situaciju.
– Tog dječaka čeka prilično težak period. Ubistvo nekog tako bliskog kao što je brat dovoljno je teško samo po sebi. Imaće ozbiljnih problema da se izbori sa osjećanjem krivice, pogotovo jer je brat branio njega, pitaće se “Da sam ja bio jači” ili bilo šta drugo. To se neminovno nameće duši nekog ko je sve to preživio – objašnjava psiholog Aleksandra Janković.
Prava podrška okoline sada je jako važna, ali pitanje je i koliko su cijela porodica, odnosno roditelji, u stanju da se konsoliduju poslije ove tragedije.
– Neminovno će postojati određene primisli kod ljudi iz okoline, a koji nisu baš dobronamjerni. On je već žrtva, ali važno je spriječiti dalje etiketiranje kako bi bio moguć povratak u, uslovno rečeno, normalan život. Nije rijetkost da neko iz porodice, u trenutku očaja i bespomoćnosti kaže nešto nesmotreno, što bi za njega bilo poražavajuće – upozorava psihiolog.
Za tog dječaka život je trajno promijenjen, ali to ne mora nužno da znači i upropašćen.
– Suočavanje sa svim tim neće biti nimalo lako. Stručna pomoć je ključna. Podrška okoline je važna, ali nije dovoljna. U centrima za socijalni rad i domovima zdravlja rade osposobljeni stručnjaci, kod kojih porodica može da potraži pomoć. Važno je da to bude neko ko je obučen.
– Ne odričem ni pomoć duhovnika, ukoliko je porodica religiozna. Dječaku je potrebno da mu neko olakša i objasni. Biće mu potrebno prilično vremena da shvati šta se dogodilo, a onda i zašto. Ovakve stvari otavljaju ogroman ožiljak. Djetetu je sada potrebna pomoć – zaključuje Jankovićeva.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu