Na današnji dan Mahir Rakovac, tada 14-godišnji dječak, počinio je samoubistvo skočivši sa osmog sprata zgrade u kojoj je stanovao.
Javnost su uzdrmale riječi njegove majke Alise Mahmutović i očuha Dubravka Lovrenovića, oboje uglednih profesora, da je Mahir žrtva vršnjačkog nasilja i seksualnog zlostavljanja u školi.
Njegova majka Alisa, potresnim i bolnim riječima, prije svoje smrti, govorila je o svom sinu, o svemu što mu se dogodilo, upozoravala….
– Majka sam, a djeteta nemam. Moj dečak, moj Mahir, koji nije imao loše ocjene, nije pio, nije se drogirao, nikome nije pravio probleme, a najmanje je bilo koga zlostavljao, izgubio je svaku nadu, jer je u školi bio višestruko izdan. S jedne strane od svojih drugova, s druge strane od onih koji su ga prvi morali zaštiti, ako ništa drugo, onda zato jer im je to zakonska obaveza. Svi ćute. Moje dijete, na moju beskrajnu tugu, nije izdržalo, ali se svejedno i s razlogom bojim za druge – govorila je ona.
Smrt dječaka Mahira izazvala je brojne polemike u BiH i regionu. Izazvala je i proteste u gradovima širom zemlje uz poruku: “Stop vršnjačkom nasilju“.
Tog kobnog 14. decembra, Mahir je zapalio školsku torbu u kojoj su bile knjige, obuo se, popeo na najviši sprat solitera i – skočio.
Kada je vijest o samoubistvu 14-godišnjaka odjeknula u medijima, niko nije mogao ni da zamisli šta se iza nje krije.
Komšije su kasnije ispričale da su vidjele dječaka koji je sat vremena sjedio na prozoru požarnih stepenica.
“Moram da ti otkrijem tajnu“
Šta je bilo u Mahirovoj glavi tih sat vremena, nikada nećemo saznati, ali klupko jezivih okolnosti koje su prethodile samoubistvu počelo da se odmotava dan nakon njegove sahrane, kada je Mahirov drugar pozvao njegovog očuha i rekao da mora da mu otrkije tajnu.
– Otišao sam u stan kod tog dječaka i njegove majke. On je prvo natjerao majku da obuče kaput i rekao joj da izađe iz stana. Dva puta je zaključao vrata, uzeo daljinski i pojačao TV na maksimalno. Rekao sam mu da smanji TV, jer možemo tiho pričati toliko da čak kad bi njegova majka i bila tu, ne bi čula razgovor – ispričao je tada očuh malog Mahira, dodajući da se sve saznalo dan nakon sahrane.
– Taj dječak i moj Mahir su prošli isti tretman zlostavljanja. Bili su silovani, vezivali su ih za radijator i terali da govore: “Ja sam gej”, Mahirovu majku su nazivali ku****, govorili su mu ‘dubi’, ‘dubson’ i slično – ispričao je tada Dubravko Lovrenović, inače nekadašnji profesor Filozofskog fakulteta.
Pokrenuta istraga
Čim su informacije o brutalnom tretmanu kom je Mahir bio podvrgnut obelodanjene, pokrenuta je istraga koja je trebalo da rasvjetli ovaj slučaj i utvrdi eventualne propuste u radu škole. Međutim, niko nije očekivao obrt.
Ispostavilo se da je Kantonalno tužilaštvo utvrdilo da u ovom slučaju nije bilo tragova nasilja, kao ni propusta u radu obrazovne ustanove.
Nestala cijela porodica
I tu ova tragedija ne završava. Godinu i mjesec nakon Mahira, otišao je i njegov očuh Dubravko Lovrenović, istoričar i akademik. Preminuo je 17. januara 2017. nakon borbe s teškom bolešću, s karcinomom.
Nekoliko mjeseci kasnije, pridružila im se i Alisa, posljednja iz porodice okovane tragedijom. Umrla je 26. juna 2017. u Tuzli. Takođe od karcinoma.
Njihovi prijatelji reći će od tuge.
Posljednjih meseci Alisa i Dubravko Lovrenović bili su angažovani u borbi protiv vršnjačkog nasilja nakon tragične smrti njihovog dječaka.
Podsjećanje na ovu tragediju na Fejsbuku danas je podijelila mama malog Alekse Jankovića, dječaka čija ja sudbina takođe potresla Srbiju i region. Mahirov slučaj veoma je sličan je Aleksinom. I ovaj dječak, u svojoj 14. godini, u maju 2011. godine ubio se skokom sa zgrade, prenosin Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu