Petorica prijatelja, mladića velikog srca, namjeravaju da pređu dug put, a sve kako bi pomogli drugaru Aleksandru Milinkoviću, koji je prije nekoliko godina prilikom skoka u vodu zadobio teške povrede, a danas mu za rehabilitaciju i liječenje treba novčana pomoć.
Polazak je ispred hrama Svete Trojice u Laktašima. I ove, kao i prošle godine, imaju isti slogan, koji će im dati motivaciju i snagu. Prošle godine su prešli 420 kilometara „Za Acine korake“ do manastira Ostrog. Ovog puta put će biti nešto duži.
– Idemo za manastir Tumane. Put će biti dugačak 460 kilometara. Cilj nam je da sakupimo što više novca za liječenje našeg drugara Aleksandra Milinkovića. Isti cilj nam je bio i prošle godine. Željeli smo, kada već pješačimo, da to bude humanog karaktera, a njemu je potreban novac za dalje liječenje – kaže za Srpskainfo Vladimir Jovanić koji sa istom ekipom od prošle godine kreće na hodočašće.
Priča kako su se okupili u istom sastavu, osim Predraga Stankovića, koji ne može da im se pridruži zbog povrede noge. Rame uz rame, na put manastira Tumane idu Gordan Vasilić, Dragan Savić, Srđan Stanković, Srđan Gajić i Vladimir Jovanić. Pripremali su se dugo i spremni su. Kada su odlučili da će ići nije bilo dileme šta sve treba da urade da bi bili spremni. Jedino što može da im „pokvari“ dane jeste kiša koja bi, po prognozi, mogla da pada tokom cijelog njihovog puta.
– I ako bude tako to nam ne pravi problem. Srećni smo što možemo ovo da uradimo, s Božjom voljom idemo lagano – kaže on.
Plan je da za 29. april stignu u manastir Tumane. Hodaće 11 dana, a jedan dan ostavili su u rezervi, ako nekome od njih zatreba da malo odmori.
– Planirali smo da dnevno pješačimo oko 45 kilometara. Krećemo iz Laktaša, pa idemo na Derventu, Modriču, Brčko, Bijeljina, Šabac, Šimanovci, Beograd, Nimnik i manastir Tumane – objašnjava Vladimir.
Na pitanje zašto je odabran baš ovaj manastir, kaže da su mnogi vjerovatno čuli za tumanska čuda. Žele da popričaju sa monasima, da namijene molitvu za Aleksandra, kao što su učinili i prošle godine na Ostrogu.
– Ako Bog da, svake godine ćemo organizovati hodočašće, da se posveti i pomogne kome treba – kaže ovaj humani čovjek.
Prisjećajući se prošlogodišnjeg hodočašća, sa dvije riječi opisuje sve što su doživjeli.
– Oduševljeni smo. Ne znam šta bih prije mogao da izdvojim. Od samog puta, kako su nas ljudi dočekivali, koliko novca smo prikupili. Ljudi su bili humani, susretljivi, izlazili su nam maksimalno u susret. Prolazili smo i kroz Federaciju BiH i niko nije gledao ništa vjerski, bio je važan samo humani karakter, da se pomogne. Oduševljeni smo dočekom na Ostrogu – prepričava on iskustvo prošlogodišnjeg hodočašća.
Aleksandar Milinković je 2019. godine prilikom skoka u vodu zadobio teške povrede i danas je na rehabilitaciji i vježbama. Nakon nesreće se liječio u UKC RS i imao je više operacija vratnih pršljenova. Liječio se i u Zavodu “Dr Miroslav Zotović”, a onda je premješten u kliniku u Novom Sadu.
– Ide na vježbe, to su osmočasovne vježbe i tako svaki dan. Stvarno je potrebno dosta novca za sve te terapije, a on je uporan. Ima napretka, polako se vraćaju funkcije, ali to je dugotrajan proces. Važno je da ima napretka. Mi smo uz njega, maksimalno ćemo se potruditi da olakšamo njegov oporavak – poručuje Vladimir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu