Iako su vremena i dalje opasna, a vlasti u Njemačkoj i Francuskoj su zakazale, dolazi mir. Tako Trampov povratak u Bijelu kuću najavljuje mađarski premijer Viktor Orban.
Prema njegovim riječima, do preokreta će doći brzo, “za dan ili dva nakon 20. januara” jer će, kako kaže, nova američka administracija brzo početi sa promjenama. Sličnog je stava i Orbanov blizak partner, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji najavljuje “temeljne promjene” koje čekaju svijet. On kaže da će biti srušen “cijeli sistem lažnog liberalnog svijeta koji je postojao” nakon što Tramp prvog ili drugog dana po dolasku na vlast bude donio 200 akata koje sprema.
Orban i Vučić nisu jedini svjetski lideri koji očekuju (i priželjkuju) dramatične promjene na svjetskoj sceni koje bi Tramp mogao da donese. Njihova očekivanja, međutim, nisu neutemeljena. I sam Tramp najavljuje novo geopolitičko poglavlje. On je lično obećao da će rat u Ukrajini okončati 24 sata po dolasku na vlast, kao i da će zaustaviti spiralu nasilja na Bliskom istoku, dok će se protiv rastućeg uticaja Kine, između ostalog, boriti visokim tarifama na uvoznu robu.
Oglasio se Tramp i povodom političkih promjena u Siriji samo da bi poručio da je Sirija “haos, ali nije naš prijatelj”, te da “Sjedinjene Države ne treba da imaju ništa sa tim – ovo nije naša borba”.
Za razliku od aktuelnog američkog predsjednika koji tokom svog mandata jedva da je pomenuo BRIKS, Tramp je već stavio do znanja da nema ništa od “ideje da zemlje BRIKS-a pokušavaju da se odmaknu od dolara dok mi stojimo po strani”.
– Nema šanse da će BRIKS zamjeniti američki dolar u međunarodnoj trgovini, a svaka zemlja koja to pokuša da uradi trebalo bi da se pozdravi sa Amerikom – poručio je novoizabrani predsjednik.
Entuzijazam i zabrinutost
Dok jedni puni entuzijazma iščekuju 20. januar i inauguraciju novog-starog predsjednika Amerike, i te kako su glasni oni koje potencijalne promjene zabrinjavaju.
– Ovog puta ekstremnije frakcije će imati prednost i iskoristiće je da utišaju umjerenije glasove i civilne i vojne profesionalne koje vide kao ‘duboku državu’ i možda iskoriste poluge vlasti da krenu za Trampovim protivnicima i kritičarima – smatra Piter Fever, profesor na Univerzitetu Djuk.
On u autorskom tekstu za Forin afers navodi da “goli transakcionizam”, koji vidi kao suštinu Trampovog pristupa spoljnoj politici, ostaje nepromjenjen. Međutim, ističe da se kontekst u kojem će Tramp pokušati da sprovede svoj “idiosinkratični oblik sklapanja ugovora dramatično promjenio.
– Svijet je danas daleko opasnije mjesto nego što je bio tokom njegovog prvog mandata – napominje američki profesor.
Ono što je sigurno jeste da će Trampov povratak u Bijelu kuću donijeti promjenu međunarodnog svjetskog poretka i ostaci sistema koji je nastao po okončanju Drugog svjetskog rata, a koji su uspostavili Amerika i njeni saveznici. To, u prevodu, znači da se može očekivati slabljenje uticaja organizacija i institucija kao što su Ujedinjene nacije, Svjetska trgovinska organizacija, Međunarodni sud pravde, MMF i Svjetska banka.
Prema pisanju Tajma, nastaće “fragmentisaniji svjetski poredak u kojem će Sjedinjene Države voditi politiku ‘Amerika na prvom mjestu'”. Kako navodi američki magazin, u narednih 10 godina biće veće nego ikad šanse za vojni sukob.
– Drugim riječima, sada dolazimo do kraja ere koju su predvodile Sjedinjene Države, u kojoj su zemlje pokušavale da zajedno razrade kako da sarađuju jedna sa drugom kroz multinacionalne organizacije u kojima postoje principi i pravila. Ulazimo u sebičniji poredak ‘zakona džungle’, pri čemu su Sjedinjene Države jedan od dva najveća igrača. Drugi je Kina, a borba je uglavnom klasična borba kapitalizma protiv komunizma (u njihovim savremenim verzijama) – navodi Tajm.
Iz ugla spoljnopolitičkog establišmenta u Vašingtonu, to je problematično jer podrazumjeva da slabljenje američkog uticaja na procese u svijetu, pošto Sjedinjene Države više neće biti svjetski lider u promovisanju principa na kojima se zasniva svjetski poredak.
Ono u čemu su, međutim, i establišment i Trampov tim saglasni jeste da je Kina glavni neprijatelj i najveća prijetnja po Sjedinjene Države. U tom smislu, magazin Tajm navodi da će sukob dvije supersile otvoriti nove mogućnosti, pogotovo u svijetu biznisa, za neutralne i “nesvrstane” države.
Uprkos odnosima Vašingtona i Pekinga, Tramp je pozvao kineskog predsjednika Si Đinpinga na njegovu inauguraciju, međutim, kako javljaju američki mediji, očekuje se da Si ipak neće prisustvovati ceremoniji.
“Postoje granice američke moći, ko god da je predsjednik”
U razgovoru za NIN, novinarka Ljiljana Smajlović objašnjava da postoje granice američke moći, bez obzira na to ko je predsjednik SAD.
– Primera radi, Iran će sada i rukama i nogama kopati da se dokopa atomske bombe. Može li Tramp to da spriječi? Ne može, kao što ni Iran nije mogao da spriječi pad Asada – kaže Smajlović.
Prema njenim riječima, to što je američka moć u opadanju ne znači da se ne treba plašiti američke moći. Kako navodi, to se najbolje vidi po tome koliko se svi žure da pre 20. januara “oprave svoje najvažnije geopolitičke poslove i poprave svoje pregovaračke pozicije”.
– Putinu se sada još više žuri da zauzme svaki pedalj Donbasa koji može, Bibi Netanijahu juri da što prije uništi sav sirijski vojni potencijal. Jeste Džulani obećao da će da prizna Izrael, ali Izraelu se žuri da sirijske kapacitete uništi tako da Izraelu bude potpuno svejedno koja će se islamska frakcija sa kojom u Siriji klati narednih decenija, i ko će izaći kao pobjednik – kaže sagovornica NIN-a.
Ona ističe da će Tramp i u novom mandatu njegovati mit o svojoj nepredvidivosti, kao i da će povlačiti poteze sa ciljem da protivnicima i rivalima uvuče strah u kosti tako da, kako kaže, “upotreba američke gole sile bude izlišna”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu