Naime, čim su rate počele da pristižu na vidjelo je izašla šokantna činjenica da su, u trenutku dizanja kredita, njihovi „bližnji“ već do guše bili zaduženi, dok su bankarski službenici o tome ćutali kao zaliveni.
Naravno, jasno je kao dan da bankari svojim prezaduženim klijentima nove kredite nisu odobravali samo na lijepe oči, a da i sami nisu imali koristi od toga. A kako je njihova finanijska korist rasla srazmjerno broju odobrenih kredita, u potpunosti su izgubili sve kočnice, pa se desilo da je čovjeku koji je imao platu 300 KM banka za četiri godine odobrila čak 14 kredita vrijednosti 225.000 KM, te mu dozvolila da 23 puta bude žirant na sumu od 314.000 KM?!
Bankarski službenici su, najvjerovatnije, bili ubijeđeni da se, dok je širokih žirantskih leđa, nikad neće saznati za ove malverzacije. Ta leđa su, međutim, postajala sve pogrbljenija kako su se neplaćene rate gomilale, pa su u jednom periodu žiranti na godišnjem niovu u prosjeku bili dužni više od 20.000 KM tuđih para.
Gurali su koliko su mogli, a kad su poklekli pod teretom ionako teškog života i tuđih dugova koje su morali vraćati, banke su se, umjesto da bar tad opterete primanja i imovinu dužnika, opet ostrvile na imetak žiranata. Preko noći su ih predavale u nadležnost sudija koji su im, valjda idući lakšim putem, oduzimali i ono malo imovine i dostojanstva što im je ostalo.
Najtužnije je to što je, ne mogavši više da se nose s finansijskim teretom, najmanje 35 žiranata prevarenih od strane prijatelja, banaka i sudova ili diglo ruku na sebe ili umrlo od posljedica stresa.
Nema šta, skupo su platili svoju dobrotu i naivnost, te život u sistemu u kojem nijedna institucija nije pokušala da ih zaštiti, štaviše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu