Biznis

DOBITNA KOMBINACIJA Biti gastarbajter U SVOJOJ ZEMLJI i raditi za NJEMAČKU PLATU

Da ljudi sa naših prostora već decenijama odlaze u Njemačku na rad, odavno je poznato, a u posljednje vrijeme je sve više privrednika iz RS, koji pokušavaju da započnu biznis u najrazvijenijoj zemlji EU.

DOBITNA KOMBINACIJA Biti gastarbajter U SVOJOJ ZEMLJI i raditi za NJEMAČKU PLATU
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Prilično nevjerovatno, međutim, bar za neupućene posmatrače, zvuči priča da su Nijemci zainteresovani da svoje firme otvaraju u BiH, ili da nađu trajne poslovne partnere među domaćim preduzećima.

U BiH trenutno radi 250 njemačkih firmi, a sve je veća potreba za otvaranjem novih pogona, ili za saradnju sa domaćim proizvođačima, poručuju privrednici iz Njemačke.

Šta, ustvari, Nijemci traže u BiH? Kao i kod kuće, Nijemci su i na “gostujućem” terenu zainteresovani uglavnom za relativno jeftinu, a kompetentnu radnu snagu.

Potvrdio je to, na neki način, i šef Kancelarije njemačke privrede u BiH, Sven Torsten Pothot, koji je nedavno boravio u Banjaluci, na skupu koji je organizovala Privredna komora RS, s ciljem povezivanja domaćih i nemačkih privrednika.

Postoji interes za veće prisustvo njemačkih firmi, jer za to postoje veliki potencijali. Njemački privrednici na ovim područjima vide interes za angažovanje, zbog toga što su proizvodni troškovi mnogo niži nego u zapadnim evropskim zemljama, kao i zarto što u BiH još postoji određeni nivo stručne radne snage – rekao je Pothot.

Jedno od preduzeća koje sarađuju sa nemačkim fimama je i “Jelšingrad” iz Gradiške, koji se bavi proizvodnjom velikih čeličnih konstrukcija.

Direktor ovog preduzeća, Branislav Banjac, rekao je da postoje veliki potencijali za saradnju sa Njemačkom, dodajući da će ovo preduzeće sigurno povećati obim izvoza svojih proizvoda na njemačko tržište.

– Domaća privreda se i inače treba usmjeravati na proizvodnju gotovih ili proizvoda većeg stepena finalizacije. Mi to možemo i u tome je naša šansa – rekao je direktor gradiškog “Jelšingrada”.

Ova firma je već prepoznata u zapadnoj Evropi po vrlo dobro obavljenim poslovima i kvalitetnim proizvodima, koji su ipak jeftiniji od istih takvih proizvedenih u Italiji ili Luksemburgu.

Miroslav Vukajlović, direktor Agencije za posredovanje u zapošljavanju “Spektar”, kaže da je ovo preduzeće dobar primjer, koji bi mogli slijediti i drugi domaći privrednici.

Foto Siniša Pašalić/RAS Srbija
Foto Siniša Pašalić/RAS Srbija
Miroslav Vukajlović

– Ustvari, kada se uporede primanja, uslovi rada i troškovi života, za naše ljude koji traže posla je idealna kombinacija da ovdje rade za neku njemačku kompaniju, ali po uslovima koji ne bi bili mnogo lošiji od onih koji se nude radicima u Njemačkoj – kaže Vukajlović.

Dodaje da u takvom slučaju i poslovi moraju da budu obavljeni “njemački kvalitetno”, što ne bi trebalo da bude problem, jer se ispostavilo da su naši radnici jako dobri, ako su obučeni, motivisani i poštovani od strane poslodavca.

S druge strane, i vlasti na nivou RS i BiH morale bi njemačke ulagače dočekati kao dobri domaćini i pružiti im punu podršku.

– Takva kombinacija bi bila u obostranom interesu: i njemačkih ili drugih stranih komapnija, i domaćeg tržišta radne snage. Zahvaljujući napretku tehnologije, danas se proizvodni procesi i linije lako premještaju s jedne lokacije na drugu. S druge strane, mi ovdje možemo još dugo proizvoditi po postupcima koji ne zadovoljavaju stroge EU standarde, recimo u pogledu ekologije, što takođe pojeftinjuje i pojednostalvjuje proizvodnju – objašnjava Vukajlović.

Sa sociološkog i demografskog stanovišta, ukoliko bi ljudi mogli biti “gastarbajteri u svojoj zemlji”, smanjio bi se i odliv stanovništa. Ako žive u svojim kućama i stanovima sa svojim porodicama, radnici imaju više motiva da rade, a smanjuju se i troškovi života, objašnjavaju stručnjaci, pogotovo što u BiH još uvijek većina stanovništva živi u ruralnim područjima, što znači da imaju imanja, voćnjake ili bašte, gdje proizvode domaću hranu. Sve su to pogodnosti kakave ne bi imali u Njemačkoj, pogotovo ako se uzme u obzir da su najveći industrijski gradovi u ovoj zemlji među najskupljima za život.

Ovakva “računica”, te tradicionalna balkanska vezanost za zavičaj i porodicu, podstakla je i Vladu Srbije na politiku, koja je ovu zemlju učinila najpoželjnijom “industrijskom zonom” u  cijelom regionu.

– Veliki broj zapadnih preduzeća je otvorio svoje proizvodne pogone u Srbiji i rezultat je vidljiv: zaposlenost raste, a sve manje ljudi napušta Srbiju. Mada je u početku izgledalo da su uslovi koje nude strani poslodavci surovi i to se sada mijenja, pa su radnici sve više motivisani da ostanu u Srbiji – kaže Vukajlović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu