Uz orijentalnu pompu, Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin su u srijedu proslavili puštanje u pogon gasovoda Turski tok. Za turskog predsjednika bila je to igra na domaćem terenu i on je imao sve razloge da uživa u hvalospjevima. Erdogan je, naime, dobio ono što je želio.
Dobio je potpuno novi gasovod koji, preko Crnog mora, direktno iz Rusije, gasom snabdijeva razvijeni, evropski deio Turske zapadno od Bosfora, i sve to po mnogo nižim cijenama nego do sada. Taj dio zemlje je, naime, ruski gas do sada dobijao preko Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Bugarske. Tranzitne takse sada nema, a nema ni tranzitnih rizika.
Za razliku od svog domaćina, ruskom predsjedniku je geopolitička igra išla loše, pa je na svečanosti u Istanbulu morao da odglumi zadovoljstvo. Vladimir Putin, koji donosi strateške odluke za poludržavni koncern “Gasprom”, nigdje nije dobio ono što je želio.
Stvarni značaj Turskog toka za Kremlj je u tome što taj gasovod, zajedno sa Sjevernim tokom 2, koji ide u Njemačku, Ukrajini oduzima tranzit gasa ka Evropskoj uniji. To je trebalo da bude kazna za susjednu zemlju koja ne kreće ka Rusiji, već ka Evropi.
Zbog toga su ta dva gasovoda građena istovremeno. I zbog toga je trebalo da oba budu u pogonu do kraja prošle godine, tačno u vrijeme kada je isticao desetogodišnji rusko-ukrajinski ugovor o gasu. Taj plan, međutim, nije uspio iz nekoliko razloga, između ostalog i zbog nedavno uvedenih američkih sankcija, koje su u decembru zaustavile izgradnju gotovo završenog Sjevernog toka 2.
Da bi mogao da nastavi sa snabdijevanjem EU kao najvažnijeg tržišta, “Gasprom” je morao da krajem decembra zaključi novi tranzitni ugovor sa Ukrajinom, da za to na 5 godina rezerviše značajne transportne kapacitete, da pristane na povećanje tranzitne takse i da, povrh svega, plati stari dug od gotovo 3 milijarde američkih dolara.
Sve to je pokvarilo Putinov geostrateški plan. Pored toga, još jednom se postavilo pitanje smisla odnosno besmisla Turskog toka. Da li je “Gaspromu” i Rusiji u novonastaloj situaciji taj gasovod zaista potreban, posebno ovakav, prepolovljen, prenosi B92.net.
Jer, prvobitni plan je bio da se on sastoji od 4 paralelne cijevi. Prije nešto više od pet godina taj projekat se zvao Južni tok. Tom trasom je gas iz Rusije trebalo da, preko Crnog mora, bude dopreman u Bugarsku, dakle direktno u Evropsku uniju. Ali dogovori postignuti sa Sofijom nisu bili u skladu s pravilima EU, pa je bilo pritisaka iz Brisela i Vašingtona.
Umjesto da pregovara i traži rješenja, Vladimir Putin je po kratkom postupku obustavio projekat i onda, u decembru 2014, nakon sastanka s Erdoganom u Ankari, najavio da će 4 cijevi biti preusmjerene u Tursku i da će se Evropa ubuduće snabdijevati odatle.
Ubrzo nakon toga, Erdogan je odustao od 4 cijevi; važan mu je bio samo onaj krak prema zapadnoj Turskoj. Na kraju je postignut dogovor o samo 2 cijevi. Prepolovljeni kapacitet najvjerovatnije predstavlja smrtni udarac za isplativost Turskog toka, projekta čije troškove ruska strana zvanično procjenjuje na ogromnih 7 milijardi dolara.
Pritom u tu sumu nije uračunat novac koji je “Gasprom” bukvalno zakopao u pijesak, jer su 2 cijevi dugačke više hiljada kilometara morale da budu položene od Sibira do ruske obale Crnog mora kako bi se napunile 4 prvobitno dogovorene cijevi Južnog toka. Jedna od tih cijevi se, dakle, pokazala kao kompletno beskorisna.
Da bi se kompletno sračunali troškovi Turskog toka moraju se uzeti u obzir i ogromne naknade za otkazivanje ugovora sa već rezervisanim specijalnim brodovima za polaganje cijevi Južnog toka na veliku dubinu.
Ukratko, “Gasprom” je potrošio preveliku količinu novca, a dobio je samo jedan od prvobitno planirana 3 pravca ka Evropskoj uniji. Pa čak ni taj jedan nije u potpunosti operativan što je činjenica koja se lako mogla previdjeti tokom svečanosti u Istanbulu: izgradnja infrastrukture na turskom tlu jeste okončana, ali EU i dalje nema gasovod koji bi bio dovoljno veliki da prihvati i transportuje isporuke iz druge cijevi Turskog toka.
Do toga je došlo prije svega zato što se “Gasprom”, prema uputstvima iz Kremlja, predugo nadao da će izgradnjom gasovoda kroz Grčku ka Italiji isključiti iz igre Bugarsku kao tranzitnu zemlju. Trebalo je da slovenska braća budu kažnjena zbog nepopustljivosti kada se dogovarala izgradnja Južnog toka.
Moskva se tek 2018. suočila sa stvarnošću i prihvatila da je sjeverozapadni susjed Turske ipak najlogičniji partner u projektu.
Bugarska je uz Tursku jedan od najvećih dobitnika u ruskom projektu Turski tok. U toj siromašnoj i strukturno nerazvijenoj zemlji EU gasovod će biti izgrađen do kraja ove godine. Kroz njega će najveći dio gasa iz drugog kraka, preko Srbije (još jedan veliki dobitnik projekta), stizati do Mađarske i Slovačke, sve do austrijskog gasnog čvorišta Baumgarten. Sjeverna Makedonija i Grčka snabdijevaće se cjevovodima iz Bugarske.
Za sve te pravce Sofija će imati pravo da naplaćuje odgovarajuće tranzitne takse. Državna kompanija za distribuciju gasa “Bulgargas” dogovorila je sa “Gaspromom” povoljan ugovor o naknadama za prenos do 2030. godine i može da bude zadovoljna budućim dodatnim prihodom od više desetina miliona evra.
Bugarsko ministarstvo energetike pretpostavlja da bi već u prvom kvartalu cijena gasa u zemlji mogla da se smanji za 5 procenata. S druge strane, ruski potrošači ne mogu da očekuju niže cijene zbog Turskog toka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu