Kada sam bio u školi, mrzio sam likovno. Odrastao sam u sjevernom Velsu i nikada nisam uspijevao da dobijem visoke ocjene na testovima. To me nije previše uznemiravalo, jer sam mislio da se nikada neću baviti umjetnošću. Kada sam imao oko četiri godine, počeo sam da hodam u snu. Noću sam odlazio ispod stepenica i škrabao po zidu. Jasno se sjećam sebe dok kao sedmogodišnjak sjedim u čekaonici i čekam da me doktor pregleda. Bio je nepokolebljiv i roditeljima je govorio da nema razloga za brigu, već da me “puste da nastavim sa tim” – prisjeća se Hedvin.
Kada je imao 15 godina i dalje je noću ustajao da crta i slika, čak i kada je spavao kod drugara.
– Do tada više nisam samo pravio žvrljotine. Crtao sam bilo šta, od portreta Merilin Monro do apstraktnih “iks oksova” i vila. Neke radove sam pokazao svojim nastavnicima likovne kulture i pitali su me kako je moguće da nešto takvo ne mogu da uradim i na času. To je bilo nešto što sam se i sam borio da razumijem. Toliko sam se trudio da crtam dok sam bio budan, vježbao sam i koristio iste alate. Ali šta god da sam uradio, nisam uspio da ponovim crteže – priča Li.
Poslije završene škole, Hedvin je postao medicinski tehničar i njegovao je pacijente sa povredama mozga. Tamo je upoznao i svog partnera sa kojim je već 23 godine.
– On podržava moju umjetnost i ono što radim dok mjesečarim, često me i snima dok to radim. Čudno mi je dok gledam snimke na kojima slikam, jer se ne sjećam toga. Često se probudim sa osjećanjem kao da sam nešto uradio u snu, ali nikada ne mogu da se sjetim šta tačno. U snu slikam sa obje ruke, ali na javi samo desnom. I ako ostavim svoj pribor u ladci, u snu uvijek znam gdje treba da idem. Kod prijatelja sam crtao na gipsanoj ploči koristeći pileće kosti i ugalj koji je ostao od roštilja koji smo pravili. Koristim sve alate koje mogu da nađem, uključujući i noževe i viljuške. To je jedina stvar koja brine mog partnera – da ću se slučajno povrijediti. Ali to se do sada nije dogodilo – dodaje pospani umjetnik.
Kako bi što bolje razumio fenomen koji mu se dešava, Li je obišao razne klinike. Doktori i istraživači su gledali video snimke na kojima crta, a potom ga i posmatrali dok je spavao.
– Bio sam povezan na aparate, pratili su mi puls i držali me budnim 36 sati radi eksperimenta, ali nisu pronašli ništa neobično. Alkohol ili prethodni manjak sna dovode do češćeg mjesečarenja, pa sam pažljiv u vezi toga. Naučio sam da prihvatim svoj neobičan talenat i imao sam svoju prvu umjetničku izložbu 2007. godine u lokalnoj biblioteci da prikupim novac za istraživanje raka. Kupio sam okvire od jedne funte, izrezao svoja umjetnička djela i zalijepio ih na zidove. U roku od nedjelju dana, dobio sam 160 poziva iz različitih medija i organizacija koji su željeli da čuju o mojoj umjetnosti. Bio sam presrećan. Tada sam odlučio da napustim svoj posao i postanem umjetnik sa punim radnim vremenom – objašnjava Li.
Dodaje da ljudi obično misle da tokom jednog mjesečarenja završi djelo umjetničko djelo, ali to baš i nije istina.
– Ponekad samo pravim nasumične žvrljotine i linije u snu, a onda se vratim tri mjeseca kasnije i dovršim ih. Sada kad svoja djela prodajem za novac, postoji pritisak da ih stvorim što više. Ponekad prođu mjeseci da ništa ne nacrtam ili naslikam, a sa vremena na vrijeme uradim nešto na šta sam baš ponosan. Morao sam da naučim da se nosim sa tim, što mi pomaže da se dovoljno opustim i nastavim više da stvaram. Obično uradim oko 20 djela godišnje – objašnjava Hedvin.
Neki ljudi, kaže, njegov neobični talenat povezuju sa traumama iz djetinjstva, drugi misle da laže kada objašnjava kako stvara, ali njega, dodaje, ništa od toga ne brine, prenosi Blic.
– Ne osjećam da treba da se dokazujem i pokazujem da zaista uživam u onome što radim. Jedino što pomalo osjećam krivicu što postoje ljudi koji cijeli život provode proučavajući umjetnost, a onda ja dođem i to radim u snu. Srećan sam što mi je moja podsvijest dala karijeru koja me čini zaista srećnim. Moj savjet mlađem sebi? Uradi ispit iz likovnog u snu – zaključio je Li.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu