Mural koji uljepšava Gradišku posvećen je svim njenim simbolima i lepotama, reci Savi, savskom čamcu i rodama.
U razgovoru sa Bojanom Vujinovićem, direktorom Zavičajnog muzeja Gradiška koji je i glavni inicijator ovog projekta, shvatila sam da ovim muralom želimo predstaviti Gradišku i neke od njenih simbola na malo maštovitiji način. Bojan mi je ukazao na savski čamac kao jedan od motiva ovog grada, a ja sam od ranije znala za podatak da je Gradiška dom najvećem broju roda u cijeloj BiH. Odlučila sam da se fokusiram na taj podatak jer smatram da je vrijedan pažnje i da nikada nije previše apelovanja da se čuva i cijeni priroda koja nas okružuje. Djevojka je tu jer volim da slikam ženske likove, a i Gradiška je ženskog roda pa zašto da glavni akter ne bude upravo devojka – rekla je autorka murala.
Kako kaže, ovo joj je bio najveći zid koji je sama oslikala, pa je samim tim i najveći izazov do sada.
– Kao što smo svi primijetili, protekle tri sedmice vremenske prilike su bile nemoguće. U jednom danu se izmijene tri godišnja doba, pa ni to nije olakšavalo posao. Često bih radila tri, četiri sata i morala sam da stanem zbog kiše, pa se i oslikavanje produžilo na 13 dana – objasnila je ona.
Još jednu poteškoću u radu predstavljalo je to što je do sada velike površine oslikavala sa skele, pa bi bilo zahtevno penjati se i silaziti, kao i to što ne bi bila u mogućnosti da vidi cijeli rad dok se ne skloni skela.
– Ovaj posljednji mural sam radila sa dizalice i iako je velika prednost što možete da sagledate kompletan rad i na vrijeme uočite eventualne greške, dizalica se konstantno trese i morate da imate dobru saradnju sa osobom koja upravlja dizalicom. Ja sam radeći na ovom muralu imala i poteškoća zbog alergije na polen jer sam učestalo kihala, pa me je to dodatno ometalo. Tu su i oni očigledni izazovi kao što je prenošenje skice na veliki format i hrapava površina zida – dodaje ova umjetnica.
Ipak, konačan rezultat i prelijepi mural oduševili su sve prolaznike, te se trud isplatio. S obzirom da je slikanje murala dosta zahtjevno Nataša je podijelila i nekoliko savjeta.
– Moj savjet je da se četke ostave za sam kraj i detaljisanje i da se veći deo oslikavanja izvodi valjcima. Za prenošenje skice postoji nekoliko metoda, meni najnovija i najzabavnija je tzv. škrabanje. Postupak je takav da se prvo sav zid prekrije brzinskim šarama i crtežima, da bi se dobile referentne tačke na samom zidu za prenošenje skice. Ključno je imati jasno definisanu skicu kako ne bi bilo previše lutanja na samom zidu – objašnjava ona.
Kako kaže, reakcije na njen rad su veoma pozitivne i to je zaista čini srećnom.
– Još u toku oslikavanja prolaznici su me bodrili i imali riječi hvale za rad. Nisam očekivala da će ovaj mural imati ovako veliki odjek već u prva dva, tri dana od objavljivanja fotografija gotovog rada – dodaje.
Umjetnost se posmatra kao hobi
Nataša Konjević: Čini mi se da ljudi većinom pozitivno reaguju na ovakav vid izražavanja, ali naravno ima i onih koji nisu pristalice toga. Ja najveći problem vidim u tome da dosta ljudi i dalje ne shvata da je ovo posao i kao takav zahtijeva izvjesnu novčanu naknadu. Možda je to što se umjetnost posmatra isključivo kao hobi, prva stvar koja treba da se mijenja, a najveća odgovornost je upravo na nama koji se time bavimo.
Što se tiče murala napraviću kraću pauzu jer nastavljam da radim na unapred dogovorenim ilustratorskim projektima o kojima još ne mogu javno da govorim, ali bićete na vrijeme obaviješteni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu