Odgovor:
Poštovana/poštovani,
Hvala Vam na otvorenosti i povjerenju da podijelite svoje teškoće. To nije mali korak, već čin hrabrosti I prve ozbiljne namjere da se krene putem ozdravljenja. Kao specijalista psihijatrije, svaki dan imam priliku da razgovaram s ljudima koji nose sličan teret-hroničnu anksioznost, depresiju, osjećaj praznine i gubitka smisla. I upravo iz tog kliničkog iskustva, ali i iz dubokog poštovanja prema svakom pojedincu, želim Vam odgovoriti iskreno, stručno i ljudski.
Vaš osjećaj da smisla nema i da ga stvarnost samo potvrđuje nije rijedak kod depresivno-anksioznih poremećaja. Psihijatrija kao nauka nam je pokazala da gubitak doživljaja smisla najčešće nije pitanje filozofije, već neurohemije i promjena u moždanoj funkciji, posebno kada je u pitanju depresija. Ipak, razumijem da sada tražite nefarmakološke smjernice, I evo ih -pet konkretnih koraka koji, uz strpljenje i istrajnost, mogu pomoći.
1. Struktura dana – Depresija i anksioznost često „pojedu“ dan, ostavljajući Vas bez osjećaja kontrole. Postavljanje jasne dnevne rutine – buđenje u isto vrijeme, obroci, aktivnosti, vrijeme za odmor—ima iznenađujuće jak uticaj na stabilizaciju raspoloženja. Mozak voli red.
2. Tjelesna aktivnost – Svakodnevna šetnja od 30 minuta, blaga joga ili lagano istezanje podstiču lučenje endorfina i serotonina. Naučna istraživanja potvrđuju da fizička aktivnost djeluje antidepresivno, mada ne može u potpunosti zamijeniti učinak antidepresiva kod težih kliničkih slika.
3. Povezivanje s drugima – Iako se često osjeća kao napor, kontakt s barem jednom bliskom osobom dnevno (poruka, kratki razgovor, pogled licem u lice) jača osjećaj pripadnosti. Samoća hrani depresiju; kontakt je hrana za duh.
4. Zapisivanje misli – Vođenje dnevnika nije samo emotivno rasterećenje, već i način da se osvijeste obrasci razmišljanja. To može biti prvi korak ka tzv. Kognitivnoj restrukturaciji, osnovi mnogih psihoterapijskih pravaca.
5. Postavljanje mikro-ciljeva – Smisao se rijetko javlja kao „veliko otkrovenje“. Češće ga gradimo iz sitnih, dostižnih ciljeva: zalijevati biljku svaki dan, otići do prodavnice, napisati jednu rečenicu u dnevnik. Ovi mali zadaci vraćaju osjećaj agense i lične vrijednosti.
Na kraju, moram dodati, kao ljekar-kad neko deset godina nosi isti bol, bez olakšanja, važno je razmotriti i farmakoterapiju. Nisu svi lijekovi „sedativi“ i ne mijenjaju Vašu ličnost. Mnogi su tu da pomognu mozgu da se izbori s onim s čim trenutno ne može sam.
Srdačno,
Mr sci dr med Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu