Odgovor:
Poštovana Narcisa,
Hvala Vam na pitanju koje pokazuje duboko promišljanje i zabrinutost – ne samo za mentalno zdravlje voljene osobe, već i za razumijevanje mehanizama koji ga oblikuju.
Kao specijalista psihijatrije, moram reći da je odnos između dugotrajne, neliječene depresije i poremećaja ličnosti složen, ali postoji nekoliko važnih stvari koje bih želio razjasniti.
Prije svega, klinička depresija, osobito kada traje godinama i nije adekvatno tretirana, može dovesti do značajnih promjena u načinu na koji osoba doživljava sebe, druge i svijet oko sebe. Međutim, depresija sama po sebi ne „izaziva“ poremećaje ličnosti. Poremećaji ličnosti, uključujući narcisoidni poremećaj ličnosti, razvijaju se postepeno, obično tokom adolescencije I rane odrasle dobi. Oni su duboko ukorijenjeni obrasci mišljenja, osjećanja i ponašanja koji su često prisutni mnogo prije nego što se pojave prve epizode depresije.
S druge strane, hronična depresija može zamaskirati ili čak pojačati određene osobine ličnosti koje već postoje. Na primjer, osoba koja već ima narcističke crte – potrebu za potvrdom, preosjetljivost na kritiku, manjak empatije – može, uslijed depresije, postati povučenija, ogorčenija, defanzivnija. U takvim slučajevima, depresija ne stvara narcisoidni poremećaj ličnosti, ali može učiniti njegove manifestacije vidljivijima.
Takođe je važno znati da se neliječena depresija vremenom „ukorijeni“ – dolazi do tzv. Neurobioloških promjena u mozgu koje utiču na emocionalnu regulaciju, motivaciju i kognitivno funkcionisanje. U takvim okolnostima, emocionalna krutost, defanzivnost i potreba za zaštitom ega mogu izgledati kao narcisoidne osobine, iako su prije znak hroničnog emocionalnog iscrpljenja nego strukturalnog poremećaja ličnosti.
Iz mog stručnog ugla, prvi korak je pravilna dijagnostika. Samo detaljan psihijatrijski intervju, uz uvid u životni kontekst, može razdvojiti šta je primarni problem, a šta sekundarna adaptacija. U svakom slučaju, ključno je pokrenuti liječenje. Farmakoterapija ovdje igra presudnu ulogu – posebno kod hronične depresije, gdje lijekovi mogu pomoći u vraćanju emocionalne ravnoteže I kapaciteta za introspektivni rad. Psihoterapija jeste korisna, ali bez biološke osnove koju daje lijek, njen domet je ograničen.
Uz pravu podršku, čak i dugogodišnja patnja može popustiti. Ljudski um ima nevjerovatnu sposobnost za iscjeljenje – samo mu treba dati šansu.
Srdačno,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu