Međutim, još ima nemir, nekontrolisano ljuljanje i slično. Interesuje me da li koristi prave lijekove i da li je ovo izlječivo, pitanje je koje je specijalisti psihijatrije Aleksandru Pejiću postavila čitateljka Srpskainfo koja se predstavila kao Lili.
Odgovor:
Poštovana gospođo Lili,
Hvala Vam što ste podijelili sa mnom teško i emotivno iskustvo kroz koje prolazite sa svojom kćerkom. Kao ljekar i kao čovjek, duboko razumijem koliko je bolno gledati dijete kako se bori sa problemima mentalnog zdravlja, pogotovo kada znamo da je sve poteklo iz jednog traumatičnog iskustva poput vršnjačkog nasilja.
Dijagnoza F23 označava akutne i prolazne psihotične poremećaje. Ti poremećaji su, po svojoj prirodi, kratkotrajnog karaktera, ali kod nekih pacijenata, naročito ako su izloženi dugotrajnim stresorima ili ako postoji osjetljivost centralnog nervnog sistema, mogu potrajati i dobiti hronični tok. Vaša kćerka već sedam godina koristi terapiju, što govori o ozbiljnosti kliničke slike i potrebi za dugoročnim praćenjem.
Haldol (haloperidol) spada u tzv. tipične antipsihotike i koristan je kod kontrole akutne psihotične simptomatologije, naročito kod agitacije, halucinacija i poremećaja ponašanja. Lamotrigin (Latrigil) je stabilizator raspoloženja koji se često koristi kod afektivnih nestabilnosti, naročito ako postoji podloga bipolarnog spektra. Sama činjenica da su ovi lijekovi u terapiji ukazuje da je u pitanju ozbiljniji poremećaj koji zahtijeva kombinovani pristup.
Nemir i nekontrolisano ljuljanje o kojima govorite mogu biti dio rezidualne simptomatologije — simptoma koji ostaju i nakon što su akutne faze poremećaja prošle. Takođe, moguće je da se radi o tzv. ekstrapiramidnim efektima, nuspojavama koje neki antipsihotici poput Haldola mogu izazvati. Upravo zato je važno da se terapija redovno revidira — ne samo da bismo procijenili efikasnost, već i da bismo pratili neželjene efekte i prilagodili lijekove u skladu sa savremenim smjernicama.
U psihijatriji, farmakoterapija je stub tretmana kada se radi o psihotičnim poremećajima. Psihoterapija može biti dragocjen dodatak, ali rijetko može samostalno kontrolisati simptome ovakve težine. Zato je ključno da Vaša kćerka bude pod nadzorom stručnjaka koji će pažljivo pratiti promjene u njenom stanju i prilagođavati terapiju u skladu s tim.
Što se tiče izlječenja — ne mogu Vam obećati jednostavan put. Ali mogu reći da, uz dosljednu terapiju, podršku porodice i stručnu brigu, postoji prostor za značajno poboljšanje kvaliteta života. Oporavak nije uvijek pravolinijski, ali svaki mali korak naprijed je vrijedan.
Srdačno,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu