Jedno vreme pila sam Rivotril. Trenutno pijem 50 mg Actawella uveče za anksioznost i lorazepam dva puta po pola od 2,5 mg. Lorazepam pijem već dije godine, dat mi je uz antidepresive i ostao. Osjećam da sam se navikla, jer ova doza nekad ne pomaže. Molim za savjet i pomoć, kako i šta piti, pita dr Aleksandra Pejića čitateljka Srpskainfo koja se predstavila kao Tašana?
Odgovor:
Poštovana gospođo Tasana,
Hvala Vam na iskrenosti i hrabrosti da podijelite svoje stanje. Četiri godine borbe s anksiozno-depresivnim poremećajem bez stabilnog olakšanja nisu male, i potpuno je razumljivo što se osjećate umorno, možda i obeshrabreno. Ali važno mi je da znate: niste sami i uvijek postoji prostor za bolje – kako u terapiji, tako i u svakodnevnom doživljaju sebe i svijeta oko sebe.
Prvo, dozvolite mi da se osvrnem na lijekove koje koristite. Actawell (sertralin) je selektivni inhibitor ponovnog preuzimanja serotonina i u mnogim slučajevima djeluje stabilizirajuće na anksiozno-depresivnu simptomatologiju. Međutim, ako nakon duže primjene ne osjetite jasno poboljšanje, to može značiti da ova terapija jednostavno nije odgovarajuća za Vašu neurohemijsku strukturu. Niste Vi „problem“ – problem je u spoju Vaše biologije i lijeka. Psihijatrija kao nauka jasno ukazuje da, iako se sertralini i slični lijekovi često propisuju kao prva linija, postoje i drugi farmakološki pravci koji se mogu razmotriti, uključujući dualne inhibitore (npr. venlafaksin, duloksetin) ili čak augmentacijsku terapiju (dodavanje antipsihotika u niskim dozama ili stabilizatora raspoloženja).
Vaš dugotrajan unos lorazepama posebno je značajan. Benzodiazepini su efikasni kratkoročno – olakšavaju napetost, nesanicu, napade panike – ali njihova dugotrajna upotreba nosi rizik tolerancije, zavisnosti i smanjenog terapijskog učinka, što, kako navodite, već i osjećate. Ako se nakon dvije godine doza više ne osjeća djelotvornom, vrlo je vjerovatno da je došlo do navikavanja. Zbog toga bih toplo preporučio postepeno ukidanje benzodiazepina, naravno pod stručnim nadzorom, i razmatranje drugih opcija koje mogu biti dugoročno sigurnije i efikasnije.
U ovoj fazi, moj savjet je jasan: terapiju treba revidirati. To uključuje detaljan razgovor o dosadašnjem odgovoru na lijekove, mogućnost zamjene antidepresiva, te eventualnu kombinaciju s drugim grupama lijekova. Psihoterapija svakako može imati podržavajuću ulogu, ali kada govorimo o dugotrajnim, biološki utemeljenim stanjima, farmakoterapija je stub liječenja. To nije znak slabosti, već prilagođavanje terapije Vašem jedinstvenom organizmu.
Pozivam Vas da se javite specijalisti psihijatru radi sveobuhvatne procjene i kreiranja novog terapijskog plana. Ima smisla boriti se dalje. Postoji prostor za stabilizaciju i ono najvažnije – za život s manje straha i više unutrašnjeg mira.
Uz poštovanje i podršku,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić, spec. psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu