Zdravlje

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Ponekad mi se čini da nisam prisutan u ovoj stvarnosti, da li je to opasno i može li se riješiti?

Ponekad mi se pojavi osećaj kao da nisam skroz prisutan u trenutku... Znam da je ovo stvarnost, ali prosto kao da sam malo van sebe – otuđen.

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Ponekad mi se čini da nisam prisutan u ovoj stvarnosti, da li je to opasno i može li se riješiti?
FOTO: ANDREW NEEL/PEXELS

Da li je to opasno stanje i da li se može nekako riješiti, pod pseudonimom Zmajp pitao je dr Aleksanda Pejića čitalac Srpskainfo, dodavši da nije pristalica lijekova.

Odgovor:

Poštovani Zmajp,

Hvala Vam na pitanju i na povjerenju koje ste mi ukazali.

Ono što opisujete – osjećaj da niste sasvim „prisutni“, kao da ste djelimično odvojeni od stvarnosti, uz svjesnost da je to ipak stvaran svijet – može ukazivati na fenomen poznat u psihijatriji kao depersonalizacija ili derealizacija. Ovi doživljaji, iako često zastrašujući za onoga ko ih proživljava, nisu rijetki i sami po sebi ne znače da ste „ludi“ niti da Vam prijeti neka ozbiljna opasnost po mentalno zdravlje. Naprotiv, to su često znakovi da organizam pokušava da se izbori s određenim unutrašnjim pritiskom ili stresom.

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje psihijatru Aleksandru Pejiću.

U psihijatrijskoj praksi ovakva stanja često srećemo kao dio šire slike anksioznih poremećaja, depresivnih epizoda, pa čak i nakon intenzivne fizičke iscrpljenosti, nesanice ili traumatskog iskustva. Mozak, u pokušaju da se zaštiti, kao da „izmakne“ iz sadašnjeg trenutka i napravi distancu između Vas i okoline.

Vi navodite da niste pristalica lijekova, i to u potpunosti poštujem. Svako ima pravo da odlučuje o svom pristupu liječenju, i uloga ljekara nije da nameće, već da predloži ono što nauka i praksa potvrđuju kao najdjelotvornije. Ipak, dužnost mi je da Vam kažem – i to s puno razumijevanja – da farmakoterapija u ovakvim stanjima često daje brže i stabilnije rezultate od psihoterapije same. U idealnim uslovima, kombinacija lijekova i psihoterapije daje najbolje rezultate, jer lijek stabilizuje hemijsku osnovu simptoma, a terapija pomaže da razumijete i proradite uzroke i mehanizme koji su doveli do njih.

Ne tvrdim da su lijekovi jedini put – ali kad se koristi pažljivo i uz stručno vođenje, farmakološka terapija može pomoći da se osjećaji otuđenja povuku, da se uspostavi osjećaj kontrole i sigurnosti u sebi. Ponekad, kad je mozak iscrpljen i „zaglavi“ u petlji stresa, potrebna mu je mala pomoć da bi se vratio u ravnotežu.

U svakom slučaju, ključno je da ne ostajete sami s ovim osjećajima. Razgovor sa stručnjakom, detaljna dijagnostika i individualni pristup su najbolji koraci koje možete preduzeti.

Srdačno,

Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić

Specijalista psihijatrije

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu