Odgovor:
Poštovani/a,
Hvala Vam na iskrenom pitanju. Postaviti sebi ovakvo pitanje zahtijeva hrabrost i zrelost, i to je već prvi korak ka dubljem razumijevanju vlastitih osjećanja.
Iz ugla psihijatrije, emotivna preljuba nije pravna kategorija, ali jeste psihološka realnost koja može imati dubok uticaj na pojedinca i njegov partnerski odnos. Granica se, najčešće, ne prelazi naglo – ona se briše postepeno.
Možemo reći da je do emotivne preljube došlo onda kada osoba razvije emocionalnu povezanost s nekim izvan svog partnerskog odnosa, koja prevazilazi granice prijateljstva i počne da zadovoljava one potrebe koje bi u zdravom odnosu trebalo da budu dijeljene sa partnerom. To uključuje: intenzivno povjeravanje, traženje podrške, uzbuđenje zbog komunikacije, tajnovitost prema partneru, i unutrašnji osjećaj da se sa nekim drugim “dublje” razumijemo nego s osobom s kojom smo u vezi.
Kao ljekar, važno mi je istaći da prepoznati i priznati sebi da smo prešli granicu ne znači da smo loši ili moralno neispravni. To prije svega ukazuje da u našem primarnom odnosu nešto nedostaje – emotivna bliskost, razumijevanje, pažnja – i da je naš um pokušao da tu prazninu popuni van veze.
U ovakvim situacijama savjetujem iskren razgovor, i – kada postoji osjećaj zbunjenosti ili krivice – psihoterapijski rad. On može pomoći da se shvati korijen emocionalne distance, da se sagleda šta želimo i kako da donesemo odluke koje su u skladu s našim vrijednostima i emocionalnim zdravljem.
S poštovanjem,
Mr sci. dr med Aleksandar Pejić,specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu