Pitanje:
U februaru sam imala nekoliko puta i napad panike i bila sam u hitnoj sa pritiskom 150 sa 10, imala sam 140 otkucaja srca u minuti. Ispostavilo se da je kardiološki sve u redu, uredni su bili i nalazi hormona štitne žlijezde. Ubrzo su počeli i problemi sa kičmom u vratnom dijelu, bol u lijevoj ruci i vratu, jak spazam vratnih mišica – kažu, sve je to od stresa.
Fizički simptomi: hladne šake i stopala, glavobolje u potiljku i čelu, nekad trnjenje oko usana. Povremeno se probudim oko 2 sata noću i onda satima ne mogu da zaspim.
Imam dvoje djece od 7 i 2 godine. Domaćica sam i ne znam kako da se pokrenem, da nađem neko interesovanje, nešto da me okupira, neko zanimanje. Vec 3 godine sam isključena iz društvenog života, stalno sam sa djecom kući.
Izgubila sam interesovanje i za aktivnosti sa djecom, kao da su ponekad prepušteni sami sebi. Najgore je kad sam sama u kući. Ne mogu da ostajem istrajna ni u čemu: ni u učenju, ni u vježbanju, ni u radu sa djecom. Samo gledam da sam vani, pogotovo sad kad imam fizičke simptome zbog kičme, koji me brinu. Samo razmišljam da je nešto opasno. Ne mogu da se opustim.
Odgovor:
Poštovana Vanja, ono što opisujete – stalnu brigu o zdravlju, fizičke senzacije, nesanicu, gubitak interesa, pa čak i osjećaj odvojenosti od vlastite djece – upućuje na stanje koje u psihijatriji prepoznajemo kao anksiozno-depresivni poremećaj, često podstaknut ili pojačan traumatskim ili stresnim događajem, poput operacije.
Tada organizam, i fizički i psihički, biva doveden u stanje pojačane pripravnosti. Nervni sistem ne pronalazi “kočnicu”, što za posljedicu ima konstantno osjećanje nelagode, straha i iščekivanja najgoreg.
Fizički simptomi koje navodite – trnjenje, bolovi, hladnoća ekstremiteta, ubrzan puls – nisu rijetkost kod osoba sa anksioznim poremećajem. Često se pogrešno pripisuju srčanim ili neurološkim oboljenjima, iako su svi nalazi uredni. To dodatno pojačava Vašu zabrinutost, jer simptomi jesu stvarni, ali ih medicina ne “vidi”. Upravo tu psihijatrija nalazi svoje mjesto – da objasni, da razumije, i da ponudi konkretna rješenja.
U liječenju ovakvih stanja, klinička praksa i iskustvo pokazuju da je farmakoterapija često najbrži i najučinkovitiji način da se reguliše hemijska neravnoteža u mozgu, koja je srž ovog poremećaja.
Antidepresivi nove generacije, uz stručno vođenje, mogu stabilizirati raspoloženje, umanjiti napade panike i poboljšati san, bez osjećaja “otupljenosti” ili gubitka kontrole. Uz to, savjetovao bih psihoterapiju kao dopunu – naročito u kasnijoj fazi, kada se postigne osnovna stabilnost. Kombinacija ova dva pristupa daje najbolje rezultate.
Razumijem i osjećaj izgubljenosti, usamljenosti i krivice koji se uvukao u Vaš svakodnevni život. Kao majka dvoje male djece, preuzeli ste ogroman teret. Ponekad je ono što nam najviše treba – vrijeme i prostor za sebe – upravo ono što sebi ne dopuštamo. Zato je važno da potražite pomoć i podršku, i da sebi priznate da je i Vaše mentalno zdravlje prioritet. Ne postoji dobar roditelj bez roditelja koji je dobro.
Oporavak jeste proces, ali iz iskustva mogu reći – kada se pravovremeno interveniše, moguć je potpuni povratak funkcionalnosti i životne radosti.
S poštovanjem i razumijevanjem,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu