Pitanje:
Poštovani dr Pejiću, od srca Vam hvala što nam pružate priliku da Vam postavimo pitanja i ovim putem. Moj sin ima 16 godina i pije Zoloft od 50 mg 1×1 već nešto više od mjesec dana. Jako se žali na negodnost koju prati pojačano lučenje pljuvačke. Zoloft pije zbog opsesivnih misli koje su se, kako on navodi, smanjile, ali ostao je neugodnodnost koju povezuje s povećanim lučenjem pljuvače. Da li Zoloft može biti uzrok tome, ili je to simptom anksioznosti? Da napomenem da je u početku terapije uzimao i Xanax od 0,25 mg, koji sada ne uzima Hvala Vam puno u naprijed!
Odgovor:
Poštovana Lilo, hvala Vam na povjerenju koje ste mi ukazali obraćajući se sa ovako ličnim pitanjem. Svakom roditelju je teško kada njegovo dijete prolazi kroz unutrašnje borbe, i već samim tim što ste uključeni, brižni i informisani, činite ogromnu stvar za njegov oporavak.
Zoloft (sertralin), lijek iz grupe selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), vrlo često se koristi kod adolescenata u liječenju opsesivno-kompulzivnog poremećaja, depresije i anksioznih smetnji.
Važno je reći da ste Vaš sin i Vi već prošli kroz ključni prvi korak – terapiju je počeo uz stručno vođenje, a već i sami navodite da su opsesivne misli u povlačenju. To je vrlo ohrabrujuće i ukazuje da je farmakoterapija, iako ponekad izazovna, najdirektniji i najučinkovitiji alat, kada govorimo o hemijskoj neravnoteži u mozgu koja stoji iza ovih simptoma.
Što se tiče pojačanog lučenja pljuvačke, iako nije uobičajeni neželjeni efekat sertralina, zabilježeni su slučajevi gdje se kod pojedinih pacijenata javlja upravo takva nelagodnost – u vidu hipersalivacije.
Moguće je da se kod Vašeg sina javlja kao nuspojava same terapije, posebno imajući u vidu da se javljala i u odsustvu Xanaxa, koji bi eventualno mogao imati umirujući efekat i na tu pojavu.
Takođe, ne smijemo isključiti ni to da sama anksioznost – koja i dalje može biti prisutna u podlozi – zna izazvati slične senzacije, uključujući osjećaj pretjerane vlažnosti u ustima, ili subjektivni doživljaj da “nešto nije kako treba”, što često vidimo kod mlađih pacijenata sa povećanom introspektivnošću.
Preporučujem da se obratite ljekaru koji vodi njegovu terapiju kako bi se napravila cjelovita procjena. Nekad se simptom povuče spontano nakon još nekoliko sedmica, a nekad je potrebno razmotriti i blagu prilagodbu doze ili prelazak na drugi preparat iz iste grupe – što nije neobično i ne treba Vas plašiti. U svakom slučaju, ovakve reakcije, ako nisu praćene drugim ozbiljnim smetnjama, nisu razlog za prekid terapije „na svoju ruku“.
S poštovanjem i razumijevanjem,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu