Zdravlje

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Da li je opasna osoba koja ima opsesivno-kompulzivni poremećaj?

Osoba koja ima opsesivno kompulzivni porećemaj, nenormalno čisti, a čisti jedno te isto, u ovom slučaju ravne površine. Pretjerano usisavanje, sada počinje i sav namještaj da farba. Na sve je ljut što to ne rade kao on. I kad vidi negdje mrvu, tu je agresivno ponašanje, vika galama... Ljut na sve, a posebno na neke ljudie koji mu nisu ništa krivi. Da li je takva osoba opasna, pitalanje je za specijalistu psihijatrije dr Aleksandra Pejića.

Dr Pejić ODGOVARA NA PITANJA ČITALACA Srpskainfo: Da li je opasna osoba koja ima opsesivno-kompulzivni poremećaj?
FOTO: FREEPIK

Odgovor:

Poštovani Zoki,

Hvala Vam što ste mi se obratili s ovim pitanjem. Razumijem Vašu zabrinutost i želim da Vam dam odgovor koji je zasnovan na znanju iz oblasti psihijatrije, ali i na iskustvu u radu s ljudima koji se bore s opsesivno-kompulsivnim poremećajem (OKP).

Tražite savjet ili podršku? Kliknite ovdje i besplatno postavite pitanje psihijatru Aleksandru Pejiću.

Prvo, važno je razumjeti da OKP nije samo „volja za čistoćom“ niti se svodi na pedantnost. To je ozbiljan psihički poremećaj koji ima biološku osnovu, povezan s promjenama u moždanim funkcijama i neurohemiji, prije svega serotoninskog sistema. Osobe s OKP-om pate od opsesija (nametljivih misli) i kompulzija (ponavljajućih radnji), koje vrše kako bi smanjile anksioznost izazvanu tim mislima. Često te radnje postaju toliko intenzivne da narušavaju svakodnevno funkcionisanje.

U opisanom slučaju, osoba prekomjerno čisti, farba namještaj, reaguje burno na nered, i postaje agresivna u kontaktu s drugima. Ta agresivnost, iako djeluje zastrašujuće, najčešći nije usmjerena ka fizičkom nasilju nad drugima, već je odraz unutrašnje frustracije i anksioznosti. U većini slučajeva, osobe s OKP-om nisu opasne po druge, već pate u tišini zbog osjećaja gubitka kontrole i krivice.

Međutim, ako agresivne reakcije postaju nepredvidive, posebno ako uključuju vikanje, prijetnje ili fizičku destrukciju (npr. razbijanje stvari), svakako treba pristupiti ozbiljno. Takvi simptomi mogu ukazivati na dodatne dijagnoze, poput poremećaja raspoloženja ili poremećaja ličnosti, koji se ponekad javljaju paralelno s OKP-om.

U pogledu liječenja, najvišu učinkovitost pokazuje farmakoterapija, posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), koji ciljano djeluju na mehanizme u mozgu odgovorne za OKP. Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), može biti vrlo korisna, ali najčešće kao dodatak farmakološkom liječenju. Iskustvo pokazuje da kombinacija daje najbolje rezultate, no bez pravilno propisane terapije lijekovima, napredak zna biti spor I nepotpun.

Preporučio bih da se ta osoba što prije obrati psihijatru. Stručno vođena terapija može značajno ublažiti simptome i pomoći osobi da povrati osjećaj kontrole nad svojim životom, ali i da ponovo uspostavi kvalitetne odnose s okolinom.

Tu sam za sva dodatna pitanja.

Srdačno,

Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić

Specijalista psihijatrije

Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu