Odgovor:
Draga gospođo Mico, anksioznost, naročito kad traje godinama, zna biti izuzetno iscrpljujuća.
Ujutro je posebno izražena jer se tada naš mozak „resetuje“ i aktivira, a kod ljudi s hroničnom anksioznošću on, umjesto da krene ka ravnoteži, ulazi u poznati obrazac briga. To nije slabost niti osobina karaktera – to je medicinsko stanje koje ima svoju biološku osnovu.
Kada kažete da ste već na terapiji, to je veoma važno. Pretpostavljam da mislite na farmakološku terapiju, i ukoliko ste redovni u uzimanju lijekova, to je već velika stvar.
Međutim, kod hronične anksioznosti važno je procijeniti da li je trenutna terapija dovoljno potentna i da li je individualno prilagođena Vama. Ponekad, nakon izvjesnog vremena, potrebno je revidirati terapijski plan, jer mozak može razviti toleranciju na određene molekule ili se same potrebe pacijenta promijene.
Farmakoterapija, posebno u oblasti anksioznih poremećaja, ostaje najsnažniji alat koji imamo – jer ona utiče direktno na neurohemiju mozga, što je kod većine pacijenata ključ za olakšanje simptoma.
Pored toga, preporučujem da razgovarate sa svojim psihijatrom o mogućem uključivanju terapije spavanja, jer jutarnje misli često imaju korijen u neregulisanom cirkadijalnom ritmu. Melatonin, lagani anksiolitici u večernjim satima ili regulacija sna – sve to može napraviti veliku razliku.
Psihoterapija, iako korisna u smislu podrške i razumijevanja obrazaca ponašanja, najčešće ne može samostalno prekinuti biološki ciklus anksioznosti. Zato smatram da je kombinacija – ali uz vodeću ulogu pravilno vođene farmakoterapije – najefikasniji pristup.
S poštovanjem i razumijevanjem,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu