Odgovor:
Poštovana gospođo Majo,
Hvala Vam što ste mi se obratili sa povjerenjem i hrabrošću da podijelite ovako osjetljivo i teško životno iskustvo. Već sama Vaša odluka da tražite pomoć govori mnogo o Vašoj snazi i ljubavi prema sinu.
Na osnovu onoga što ste mi opisali, riječ je o kompleksnom i višeslojnom emocionalnom odgovoru Vašeg sina na teške i traumatične okolnosti. Gubitak oca u tako ranom uzrastu, nasilje u porodici i potom vršnjačko nasilje – sve su to faktori koji mogu duboko narušiti psihičku strukturu djeteta. U njegovom uzrastu, djeca često ne umiju verbalno izraziti bol i nesigurnost, pa se ta tjeskoba ispoljava kroz tjelesne simptome (poput nekontrolisanog pražnjenja crijeva), promjene u ponašanju (agresivnost, laži), kao i poremećaje u ishrani.
Kao specijalista psihijatrije, mogu Vam reći da ovakvi simptomi mogu upućivati na razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) kod djece, uz moguće prisustvo anksiozno-depresivnih elemenata i poremećaja kontrole impulsa. Važno je napomenuti da ovdje ne govorimo o “lošem ponašanju”, već o emocionalnoj patnji koja traži stručno razumijevanje i tretman.
Prvi korak bio bi temeljit psihijatrijski pregled, kako bismo procijenili psihičko stanje dječaka, razumjeli njegov unutrašnji doživljaj i postavili jasnu dijagnozu. U ovakvim situacijama, psihijatrija kao nauka nudi strukturiran, efikasan i human pristup, koji kombinuje kliničko znanje sa empatijom.
U mnogim slučajevima, farmakoterapija – naravno, uz oprez, individualnu prilagodbu i uz stalni nadzor – pokazuje se kao ključna u stabilizaciji emocija i ponašanja kod djece sa traumatskim iskustvima. To ne znači zanemarivanje psihoterapije, već da je ljekovita kombinacija terapijskog razgovora i pravilno odabrane medikacije najčešće najefikasnija. Psihoterapija može biti korisna u daljem radu, ali često tek kada dijete osjeti unutrašnji smiraj koji lijekovi mogu omogućiti.
Uz to, važno je da Vi kao majka dobijete podršku – bilo kroz savjetovanje, bilo kroz grupu za roditelje – kako biste lakše nosili ovu odgovornost I bili stabilan oslonac svom sinu.
Molim Vas da se što prije obratite dječijem psihijatru, po mogućnosti u okviru doma zdravlja ili ustanove sa iskustvom u radu sa traumom kod djece. Ne čekajte da problemi postanu još dublji – rano prepoznavanje i tretman često čine razliku u cijelom životu djeteta.
Uz duboko poštovanje i podršku,
Dr Aleksandar Pejić, spec. psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu