Pitanje:
Zanima me: Je li ovo psihoza? Što možemo napraviti da se ne razvije u nešto više. Plašim se da je terapija preslaba ili možda nije odgovarajuća. On redovno uzima terapiju i traži pomoć, ali misli su iste od početka. Zahvaljujem vam unaprijed na odgovoru i savjetu.
Odgovor:Poštovana gospođo Ana,
Hvala Vam što ste se javili i što ste s toliko brige i odgovornosti opisali stanje Vašeg brata. To je važan korak, jer upravo podrška porodice ima veliki značaj u tretmanu psihotičnih poremećaja. Razumijem Vašu zabrinutost i želim Vam dati što precizniji i stručniji odgovor, iz ugla psihijatra.
Na osnovu onoga što ste opisali – dugotrajno prisustvo sumanutih/paranoičnih misli (poput osjećaja da ga prate, prisluškuju, da se događaji oko njega odnose na njega), bez prisustva halucinacija, ali uz djelomičan uvid – najvjerovatnije se radi o hroničnom psihotičnom poremećaju. Da, ovdje se može govoriti o psihozi, posebno ukoliko su te ideje fiksirane, trajne i ne popuštaju uprkos redovnom uzimanju terapije.
Važno je istaći da psihoze ne moraju uvijek imati dramatičan tok. Kod pojedinih pacijenata, simptomi ostaju stabilni i ne pogoršavaju se, ali ne dolazi ni do značajnijeg povlačenja simptoma. Klinički to može odgovarati tzv. perzistentnom sumanutom poremećaju ili shizofrenom spektru, ali tačan dijagnostički okvir može dati samo ljekar koji vodi pacijenta, kroz direktni kontakt i duže praćenje.
Što se tiče Vaše zabrinutosti u vezi s terapijom – ona je opravdana. Ako nakon 5 mjeseci ne dolazi do osjetnijeg povlačenja simptoma, unatoč redovnom uzimanju lijekova, to jeste signal za psihijatra da preispita terapijski plan. Moguće je da trenutno propisana terapija nije optimalna – bilo da je doziranje nedovoljno, da lijek ne djeluje kod njega dovoljno učinkovito, ili da bi eventualno trebalo razmotriti neku drugu molekulu, ili dodatak u terapiji (augmentacija).
U psihijatriji, farmakoterapija ima ključnu ulogu u liječenju psihoza. Iako psihoterapijski pristupi mogu pomoći u jačanju uvida i snalaženju sa svakodnevnim izazovima, nijedna psihoterapija ne može direktno uticati na sumanute misli kao što to može antipsihotik. Zato insistiramo na individualnom titriranju farmakološke terapije – strpljivo, ali i sa stalnim kliničkim nadzorom.
Šta sada konkretno možete učiniti? Preporučujem da se obratite njegovom psihijatru sa jasnim upitom o efektu dosadašnje terapije i mogućnostima prilagođavanja iste. Takođe, korisno je uraditi kontrolne nalaze – kao što su krvna slika, jetreni enzimi, nivo prolaktina, pa i EEG ako nije ranije rađen – sve u cilju procjene potencijalnog neurološkog doprinosa slici.
Ukoliko želite, mogu Vam i dodatno pomoći da pripremite konkretna pitanja za njegovog ljekara, kako biste maksimalno iskoristili sljedeću posjetu.
Uz srdačan pozdrav i podršku,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu