Pitanje:
Zašto se u mladosti mnogi muškarci boje iskazati osjećaje? Zašto im je teško osnovati porodicu bez konzumiranja braka? Zašto nema komunikacije u odnosima? Čemu toliko stida oko debljine, nedostatka u fizičkom smislu, pa dolazi do omalovažavanje, jer nemaju svi dovoljno novaa za nove zube, novi auto, za mršavljenje. Zašto nam je toliko stalo do izgleda, a ne do osobe kakva je u razgovoru i ponašanju?
Odgovor:
Poštovana Kristina,
Hvala Vam na otvorenosti i na pitanju koje dotiče toliko važnih tema – kako iz domena biološkog starenja, tako i psiholoških i društvenih slojeva našeg svakodnevnog života. Vaša promišljanja govore o dubokom senzibilitetu i želji za razumijevanjem čovjeka u cjelini – i kao tijela, i kao duha.
Krenimo redom.
Menopauza i predmenopauza predstavljaju prirodne faze u životu žene, obilježene postupnim gašenjem hormonalne aktivnosti jajnika. Već u predmenopauzi (perimenopauzi), koja može početi i deset godina prije same menopauze, javljaju se promjene u raspoloženju, nesanica, anksioznost, čak i epizode depresije. Ove promjene nisu samo emocionalne – riječ je o stvarnim, biološkim reakcijama mozga na hormonske oscilacije, posebno pad estrogena, koji djeluje zaštitno na serotoninski sistem. Kod žena starijih od 65 godina, ovi efekti se mogu nadovezati na proces neurobiološkog starenja i povećati rizik za razvoj demencije, naročito ako postoje i genetski ili vaskularni faktori rizika.
Kod muškaraca ne postoji jasna „menopauza“, ali postoji andropauza – postepen pad testosterona, što može uzrokovati umor, razdražljivost, gubitak libida i depresivne simptome. Dakle, i muškarci su osjetljivi na hormonalne promjene, ali često o tome ne govore jer su društveno odgojeni da potiskuju emocije. Kao psihijatar, svakodnevno viđam muškarce koji su naučeni da ranjivost smatraju slabošću – što je jedna od najvećih prepreka zdravom emocionalnom razvoju i bliskim odnosima.
Teškoće u osnivanju porodice bez braka, problemi u komunikaciji i nedostatak emocionalne dostupnosti često su posljedica nesvjesnih strahova, pogrešnih uvjerenja, pa i neobrađenih trauma. Danas, kada su vrijednosti sve fluidnije, mnogi osjećaju pritisak – kako emocionalni, tako i ekonomski – što dodatno otežava povezivanje i iskrenost u partnerskim odnosima.
Kada govorimo o izgledu, debljini i stidu, ulazimo u prostor društvenih normi koje su neumoljive. Ipak, ono što često zaboravljamo jest da je unutrašnja slika o sebi ta koja najdublje određuje kako ćemo se osjećati. Ali ta slika je često formirana još u djetinjstvu, pod uticajem roditelja, škole, medija. Mnogi ljudi ne mogu sebi priuštiti „estetske ispravke“, ali to ne znači da im nedostaje dostojanstva ili vrijednosti.
Kao psihijatar, uvijek naglašavam da je farmakoterapija – kada je pravilno indicirana – često ključni alat za vraćanje funkcionalnosti i psihičke stabilnosti. Ona nije zamjena za razgovor, ali često omogućava da do tog razgovora uopšte dođe.
S toplim pozdravom i zahvalnošću na pitanju,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu