Zašto se malo više ne zauzmete za ljude u zatvoru? Danas sam čitala da tamo ni ljekara na vrijeme ne mogu dobiti, zubara čekaju po 16 mjeseci, razgovor sa porodicom im ometa buka i zaposlenici zatvora, da ih tuku, da žive u nehumanim uslovima – napisala je Kristina i dodala kako se nada da dr Pejić može čuti njihov glas.
– Nadam se da vi možete čuti njihov glas i pomoći državi Hrvatskoj, jer ni pučka pravobraniteljica ne može pomoći, a tako biste lakše mogli usavršavati koje su dijagnoze kod zatvorenika – napisala je Kristina.
Odgovor:
Poštovana Kristina,
Čitao sam Vašu poruku pažljivo, i želim da znate da je svaka briga o mentalnom zdravlju, pa i ovako postavljena, važna. Pitanja koja ste otvorili nisu jednostavna, ali ću pokušati da odgovorim jasno, smireno i s poštovanjem prema svima koji se u tim temama prepoznaju.
Kada govorimo o sumanutim poremećajima, mislimo na stanje u kojem osoba čvrsto vjeruje u nešto što nije stvarno, iako joj se daju jasni dokazi da to nije tačno. Te osobe često nisu svjesne da je njihovo razmišljanje poremećeno, jer su te ideje njima potpuno logične. Te sumanute misli mogu biti vezane za ljubomoru, progon, veličinu, zdravlje, pa i za nepravedne zavjere.
Najčešće, te misli nisu praćene halucinacijama, osoba može u mnogim aspektima života funkcionisati sasvim uobičajeno, ali je „zarobljena“ u toj jednoj, pogrešnoj predstavi koju ne može napustiti.
Što se tiče uslova u zatvorima, nedostatak medicinske zaštite, loši uslovi, pa i povremeno nasilje, nisu nepoznati problemi. I mi, kao stručnjaci, to često vidimo iznutra, kada radimo sa zatvorenicima. No, naši kapaciteti su ograničeni.
Pitanje pomoći zatvorenicima nije samo medicinsko, već i organizaciono, pravno i društveno. Naravno da bi bilo bolje da sistem brine više, ne samo zbog njih, već i zbog cijelog društva.
Psihijatrija se bavi pojedincem, njegovim tegobama i liječenjem, ali nije u našoj moći da mijenjamo državni aparat. Ipak, možemo pisati, govoriti, upozoravati, i to se i radi, samo što takve stvari rijetko dođu do šire javnosti. Ipak, jasno je da tu postoji prostor za veći angažman svih nas, pa i mene kao ljekara.
Ako se Vi osjećate nelagodno, uznemireno ili imate osjećaj da neko ugrožava Vašu sigurnost ili mir, bilo bi korisno da to podijelite s ljekarom. Psihijatrija nije sud, i nije zadatak ljekara da presuđuje, već da pomogne čovjeku da živi lakše.
Ako imate još neko pitanje, tu sam da odgovorim.
S poštovanjem,
Mr sci. dr med. Aleksandar Pejić
Specijalista psihijatrije
Pratite nas u serijalu “Zdravlje prije svega” i iskoristite priliku da dobijete stručne savjete i korisne odgovore direktno od psihijatrom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu